"Silni vetar, grmljavina, škuro kako va kasele, a na zemlju škrope kapi kako lešnjaki debele", poznati su stihovi iz pjesme koju pjeva Dule iz Bonace, i tako slikoviti, kao da ih je autor Aldo Galeazzi pisao baš u vrijeme kad je nastajala oluja. I doista, oluja ili neverin nastaju odjedamput, iznenada, makar prije toga imaju uvertiru u obliku crnog neba, pojačanog vjetra i dobre grmljavine. A mi smo smo cijelo ovo ljetno vrijeme pisali o nemogućim toplinama, klimama, zaštiti automobila od jakog sunca, kad tamo, turisti nam se po Opatijskoj Slatini šeću u trenirkama i dugim rukavima. Sve se izokrenulo, pa se čak u nama bliskoj Puli, javljaju pijavice koje čupaju stotine stabala iz korijena. Kako je krenulo, čini se da ni tsunami nije daleko i u ovim našim, do sada pitomim područjima. No,ne prizivajmo tako velike katastrofe i usredotočimo se na ono što je kod nas normalno već stotinama godina, a to su iznenadni ljetni pljuskovi. Nije rijetkost da se nakon takvog iznenadnog pljuska, zrakom prolome sirene hitne pomoći i vatrogasaca, koji žure na mjesto prometne nezgode. To se naročito događa nakon dužeg sušnog razdoblja, kada smo naučeni voziti po suhom asfaltu. No, kad padnu prve kapi kiše "kao lješnjaci debele", cesta se u tili čas pretvori u klizalište, na kojem samo najbolji ili najoprezniji vozači mogu opstati. Oni koji drže do svoje i tuđe sigurnosti i koji imaju dobre gume, puno će lakše proći kroz nevrijeme od drugih koji misle da su vladari cesta i da im nikakve vremenske nepogode ne mogu ništa. Ali ovi potonji sigurno neznaju da se nakon dužeg vremenskog perioda bez padalina, na cesti skupljaju otpaci od lišća, kapi ulja i svakovrsnih masnoća, koji jedva čekaju da ih voda tj. kiša poveže i tako napravi fini klizni sloj, na kojem ni Schumaherove vozačke sposobnosti nisu dovoljne za bezbrižnu vožnju. Ako se i osjećate navedenim šampionom, ne zaboravite da se ispred ili iza vas možda nalaze vozači koji, jedva da su položili vozački ispit, ili neki starčić, kome refleksi ni na jednom ekstremitetu odavno nisu dobri. Dakle, pridonesite i vi sigurnosti vožnje, smanjite brzinu vožnje i povećajte razmak između vozila. Računajte na to da je zaustavni put kud i kamo duži nego na suhom kolniku. Znajte i da neki automobili imaju ABS, a neki ne, što bi značilo da ako u istom momentu snažno pritisnete kočnicu vi i vozač ispred vas, a vi nemate ABS, a on ga ima, taj će vjerojatno izbjeći udaranje svojim prednjim dijelom u auto ispred sebe, ali vi nećete, jer će vas blokirani kotači katapultirati u njegov stražnji kraj. Tako ćete, naravno oštetiti i svoj prednji kraj, pa vozilo više neće biti sposobno za vožnju, pa šleper, pa gubitak bonusa, pa trošak za popravak vašeg automobila....Što vam to sve treba, kad ste jednostavno mogli prilagoditi vožnju novonastalim uvjetima i sigurno doći na cilj. U sve to treba ubrojiti faktor slabije vidljivosti, jer kad krene silan pljusak, brisači jednostavno ne stignu tako brzo obrisati prednje staklo, pa se u tim momentima vozi poluslijepo i ne mogu se točno odrediti konture automobila ispred vas, pa tako ni razmak. Ako je razmak između vozila u koloni premali, dovoljno je samo da prvi naglo zakoči, a sve poslije toga je kao u autodromu u luna parku. I dobro je dok je u pitanju samo limarija, ali u takvim situacijama ni gubitak ljudskog života nije rijedak. Rijetkost je da neko na čelu kolne zaključi da je pametnije stati i pričekati da pljusak prođe, pa da se vožnja normalno nastavi. To je ipak dvosjekli mač, jer zaustavljanje na prometnici može prouzročiti nalijetanje nailazećih vozila, koji nisu toga svjesni i opet imamo lunapark. Zato je potrebno, zaustaviti se sa strane ceste i upaliti četiri žmigavca kako bi se ostalima dalo do znanja da se nešto događa. Nije rijetkost, kod onih koji ne priznaju moć prirode, da i bez ostalih sudionika u prometu dožive nezgodu, zahvaljujući većim količinama vode koje se nalaze na cesti. Oni i dalje pritišću gas, ali ne znaju da im se ispod guma stvara tzv. vodeni klin, koji izdiže gumu iznad asfalta i tako joj smanjuje kontakt s podlogom. U tim trenucima vozilo počinje glisirati i korekcija pravca upravljačem ili ulazak pri većoj brzini u zavoj, ne donose ništa dobro, jer automobil ide tamo gdje ga vuče težina, a ne gdje biste vi htjeli. Čista fizika! Još ako su gume ćelave, imate sve šanse pojaviti se u sutrašnjim novinama. Zato su pravila za vožnju pod takvim uvjetima jasna: bitno smanjiti brzinu, dvostruko povećati razmak između vozila, a kretnje rukama i nogama moraju biti takve kao da milujete divlju mačku, koja će vas ogrepsti na svaki nepredviđeni pokret!