Počekni rok od 1 dana ne izvršava svrhu zbog koje je Zakon uveo taj rok: omogućiti osigurateljno pokriće zaboravljivom osiguraniku dajući mu jedan normalni, razumni vremenski period da sklopi novi ugovor o osiguranju.
Zakon o obveznim osiguranjima u prometu u čl. 8. st.6. sadrži slijedeću odredbu: „Kod ugovora o osiguranju sklopljenog na jednu ili više godina, prava i obveze iz ugovora o osiguranju produžuju se nakon isteka ugovora o osiguranju najviše 30 dana (počekni rok), ako društvu za osiguranje najmanje tri dana prije isteka trajanja osiguranja nije uručena izjava ugovaratelja osiguranja da ne pristaje na produženje ugovora o osiguranju“.
Ovom odredbom ustanovljen je tzv. pričekni (respiro) rok. Svrha počeknog roka je da se „zaboravljivom osiguraniku“ omogući osigurateljno pokriće i nakon isteka ugovora o osiguranju, kroz određeno vrijeme. To vrijeme čekanja Zakon je limitirao na najviše 30 dana. Koliko dana će točno iznositi taj rok, prepušteno je odrediti uvjetima osiguranja pojedinog osiguratelja.
Do izmjene Zakona (2013. g.) taj rok je iznosio fiksno 30 dana. I danas svi osiguratelji manje - više imaju u uvjetima odredbu da taj rok iznosi 30 dana. No, nekoliko osiguratelja imaju u uvjetima osiguranja odredbu kojom odstupaju od dosadašnje standardne prakse i kojom predviđaju: „Kod ugovora o osiguranju sklopljenog na jednu ili više godina, prava i obveze iz ugovora o osiguranju produžuju se nakon isteka ugovora o osiguranju za 1 dan (počekni rok)…“
Ne ulazeći u motiv kojim su se ovi osiguratelji vodili kod drastičnog smanjenja počeknog roka, i ne niječući njihovu slobodu da - suglasno gore navedenoj zakonskoj mogućnosti - smanje počekni rok na samo jedan dan, mora se priznati da je ova klauzula o počeknom roku od samo jednog dana posebno tegotna za osiguranika, naviklog na uobičajeno dulji počekni rok. Počekni rok od 1 dana ne izvršava svrhu zbog koje je Zakon uveo taj rok: omogućiti osigurateljno pokriće zaboravljivom osiguraniku dajući mu jedan normalni, razumni vremenski period da sklopi novi ugovor o osiguranju.
Počekni rok od samo jednog dana daleko je od normalnog razumskog perioda čekanja dužnika da izvrši svoju obvezu sklapanja novog ugovora o osiguranju. Stoga bi zastupnici osiguratelja, kod sklapanja ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti, morali vozača/osiguranika upozoriti na ovako skraćeni počekni rok. U protivnom, neugodna iznenađenja za osiguranika su vrlo vjerojatna (gubitak osigurateljnog pokrića zbog kratkotrajnog zaborava), a da ne spominjemo drugu posljedicu: (umjetno) povećanje broja neosiguranih vozača.
