Pogled kroz staklo

Konstruktori su se kroz de­setljeća jako trudili da na autima povećaju staklene površine, kako bi vidljivost, a s time i si­gurnost vožnje bila čim veća. Neki se sigurno sjećaju zadnjeg stakla na Vokswagenu Bubi, ko­je je, iako iz dva dijela bilo tako malo da vozač od iza nije mo­gao vidjeti ni uvredljive pok­rete rukom i prstima onoga od ispred, koji mu je time želio poručiti da nešto ne štima s njegovom vožnjom. Pogledajte današnje Bubino staklo. Deset puta veće! Iako velike staklene površine imaju i manu da ljeti više griju unutrašnjost vozila, namjera je izbjegavanje mrtvih kutova, pa se zbog toga i nosači krova tako postavljaju i stanjuju da bi pogledom u unutrašnji retrovizor mogli vidjeti sve što se događa iza nas i sa strane. U današnjim, naročito gradskim uvjetima i gužvama, to je od presudnog značaja, jer reakcije moraju biti brze i sigurne. No što nam sve to vrijedi, ako od cijele staklene površine ne ko­ristimo ni pola. Neki vozači još uvijek pate od mode šezdesetih godina, kad je bila fora auto čim više oblijepiti naljepnicama, na vrh prednjeg stakla pos­taviti široku traku, na unu­trašnji retrovizor objesiti prve cipelice sina jedinca, ili ličku kapu, a ako je ostala još koja na­ljepnica, da je se ne baci, lje­pila se sa strane. Takvi “ukrasi” su još jedino dozvoljeni u Indiji, dok se na zapadu strogo kaž­njavaju. 

Dokazano je da jedan naj­o­bičniji pajac ili lutkica koja visi na retrovizoru, u toku za­mor­ne vožnje, kad se kapci pone­kad i spuste, može izazvati nesreću, jer vozač u djeliću sekunde vidi ispred sebe čov­jeka i počne iznenada kočiti, ili skretati s pravca. Što to znači na broj autocesti s gustim pro­metom, nije teško zaključiti. 

Posebna priča je čistoća sta­kla, koja bi trebala biti veća nego ona u dnevnom boravku. Pušači bi naročito trebali pripaziti na unutrašnju čistoću, jer se dužim pušenjem po staklu lijepe sastojci iz dima, koje je poslije teže odstraniti. Nikad se zaprljano ili zamagljeno staklo iznutra ne smije brisati rukom. Tako se samo razmaže, pa bude još gore jer noću dolazi do lo­ma svjetlosti, tj. svjetlo od vozila koje nam dolazi u susret pu­no više zasljepljuje, jer se ras­prostire na veću površinu stakla. Kad bi staklo bilo čisto vidjeli bi dvije svijetle točke. U prethodnom slučaju vidimo dvije puno povećane mrlje. 

U rezervoaru tekućine za pranje stakla, uvijek treba biti dovoljno posebne tekućine, a ne vode. Vozeći uzbrdo iza ne­kog teretnjaka koji nikada više neće proći eko-test, može nam se dogoditi da se prednje staklo toliko zamagli, da taj film sa stakla ne mogu skinuti ni do­bre metlice, ako u posudi ne­mamo sredstvo koje će razgraditi masnoću. No nije potreban ni teretnjak, dovoljno je auto parkirati ispod neke toplane ili industrijskog objekta, pa će re­zultat biti isti. Za unutrašnju stranu stakla, zakon je, prava jelenja kožica, koja uvijek mora biti u svojoj kutiji i to vlažna. Za vanjsku stranu stakla treba u bunkeru imati drugu jer su stakla izvana prljavija. Prednje staklo još zahtijeva ispravne brisače i dobre metlice. Ako one ostavljaju tragove po staklu, nemate što čekati. Odmah ih zamijenite. Tu popravka ne­ma, osim ako ne želite promijeniti samo brisne gumice. Zad­nja stakla na većini vozila ima­ju grijače. Ako neki od njih ne radi, nije potrebno mijenjati cijelo staklo. U tr­govinama au­to dijelova postoje sredstva kojima se puknuta nit “spoji”, pa opet imamo dobar pogled otraga. I za kraj, ako i zanema­rite opću čistoću vašeg automobila, potrudite se bar da vam stakla budu uvijek čista.