Sredinom 2009. godine  donesen je Zakon o potrošačkom kreditiranju, koji je stupio na snagu s 01. siječnja 2010. godine, no ostavljen je prijelazni rok od godinu dana, zaključno s 01. siječnja 2011. godine


Dragi čitatelji, ukoliko razmišljate o kreditu za stan, kreditu za auto, kreditu za obnovu stana ili bilo kakvome drugom kreditu ova tema mogla bi vam biti naročito zanimljiva. Naime, u sklopu postupka usklađivanja hrvatskoga prava s pravom Europske unije,  sredinom 2009. godine  donesen je Zakon o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09; dalje u tekstu Zakon), koji je stupio na snagu s 01. siječnja 2010. godine, no  istovremeno je vjerovnicima i kreditnim posrednicima ostavljen prijelazni rok od godinu dana, to jest da isti, zaključno s 01. siječnja 2011. godine, usklade svoje poslovanje s odredbama toga Zakona. 

Osim u samome postupku sklapanja ugovora o kreditu, Zakon sadrži i važne izmjene vezano za informiranje potrošača, nadzor i zaštitu potrošača, uključujući i samu djelatnost javnih bilježnika koji najčešće sastavljaju ili potvrđuju ugovore o kreditu. 

Zakonom je posebice naglašena uloga javnih bilježnika, koji u postupku potvrđivanja (solemnizacije) ugovora o kreditu osnažuju poziciju potrošača na način da se potrošača upozori i obavijesti o svim njegovim pravima i obvezama, da potrošač ima priliku aktivno sudjelovati u kreiranju ugovora kojeg sklapa, da bude stranka koja se zanima, raspituje o svojim pravima, a ne da lakomisleno potpisuje ugovor jednostavno tako kako mu je predočen.

Istovremeno se osnaživanjem položaja potrošača osnažuje i položaj vjerovnika koji danas u svrhu osiguranja svoje tražbine koriste često najjača sredstva zaštite te inzistiraju na sklapanju ugovora o kreditu u formi javnobilježničkog akta ili pak solemnizirane  privatne isprave, dakle, u ugovor unose ovršnu klauzulu, unatoč tome što takva forma nije propisana zakonom.

Ugovor o potrošačkom kreditu sklapaju potrošač i davatelj kredita. Dok je potrošač fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenima Zakonom o potrošačkom kreditiranju  djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja, vjerovnik je fizička ili pravna osoba na području Republike Hrvatske koja odobrava ili povećava kredit u okviru poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja. 

Posebice se smatraju vjerovnicima pravne osobe koje posluju prema zakonima koji uređuju poslovanje kreditnih institucija ili kreditnih unija, prema zakonima koji uređuju poslovanje institucija za elektronički novac, prema zakonima koji uređuju poslovanje poduzetnika i institucije za platni promet koje pružaju usluge platnog prometa te fizičke osobe koje posluju prema zakonima koji uređuju poslovanje obrtnika ili slobodnih zanimanja. 

Zakon uvodi i jedan novi termin - kreditnog posrednika, kao fizičke ili pravne osobe različite od vjerovnika, a koja u okviru svojeg posla ili zanimanja (za naknadu u novcu ili u drugom dogovorenom financijskom obliku) prezentira ili nudi ugovore o kreditu potrošačima, pomaže potrošačima poduzimanjem pripremnih radnji i sklapa ugovore o kreditu u ime vjerovnika.

Ugovorom o kreditu vjerovnik odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u obliku odgode plaćanja, zajma ili slične financijske nagodbe. 
Zakon istovremeno određuje i potrošačko kreditiranje kao pravni posao kojim se jedna ugovorna strana obvezuje drugoj staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a druga se strana obvezuje plaćati ugovorene kamate, odnosno ugovorene naknade, te iskorišteni iznos novca vratiti u ugovoreno vrijeme i na ugovoreni način, kao i svaki drugi pravni posao koji je po svojoj gospodarskoj biti jednak ovome pravnom poslu. 

Zakon iz polja svoje primjene isključuje čitav niz ugovora, to jest pobrojava čitav niz iznimki. Tako se Zakon ne primjenjuje na:

1) ugovore o kreditu koji obuhvaćaju ukupan iznos kredita manji od 1.500,00 kuna ili veći od 1.000.000,00 kuna,
2) ugovore o operativnom leasingu kada u glavnom ili posebnom ugovoru nije propisana obveza kupnje predmeta ugovora (takva obveza postoji samo onda ako to jednostrano odluči vjerovnik),
3) ugovore o kreditu u obliku prekoračenja po tekućem računu kada se kredit mora otplatiti u roku od mjesec dana,
4) ugovore o kreditu prema kojima se kredit odobrava bez kamata i bez ikakvih drugih naknada te ugovore o kreditu prema čijim se uvjetima kredit mora otplatiti u roku od tri mjeseca, a plaćaju se samo naknade u iznosu od najviše 30 kuna,
5) ugovore o kreditu prema kojima poslodavac, izvan svoje poslovne djelatnosti, odobrava kredit posloprimcima bez kamata ili po EKS (efektivnoj kamatnoj stopi – ukupni troškovi kredita za potrošača) nižoj od stopa koje postoje na tržištu i koje se nude javnosti,
6) ugovore o kreditu koji se sklapaju s investicijskim društvima (prema zakonu koji uređuje tržište kapitala) ili kreditnim institucijama (prema zakonu koje uređuje kreditne institucije), a svrha kojih je omogućiti investitoru da provede transakciju koja se odnosi na jedan ili više financijskih instrumenata, ako je investicijsko društvo ili kreditna institucija koja odobrava kredit jedna od ugovornih strana,
7) ugovore o kreditu koji su rezultat nagodbe postignute na sudu ili pred drugim tijelom određenim zakonom,
8) ugovore o kreditu koji se odnose na odgodu plaćanja postojećeg duga, bez plaćanja naknada i
9) ugovore o kreditu kojima se od potrošača traži da kod vjerovnika založi instrument osiguranja i kada je odgovornost potrošača strogo ograničena na taj zalog.

Zakon sadrži niz odredbi koje reguliraju različita prava potrošača, prava potrošača na informiranje kako u postupku odobravanja kredita, u predugovornoj fazi, tako i u ugovornoj fazi, pravo na otkaz ugovora o kreditu bez roka dospijeća, pravo na odustajanje od ugovora, pravo na prijevremenu otplatu kredita i druga prava. 

(photo by: J Rosenfeld)