Znakovi koji upućuju na ozbiljniji problem kod povraćanja su povišena tjelesna temperatura, opća slabost životinje, jako bolan trbuščić, prisutnost krvi u povraćenom sadržaju i/ili u stolici
Povraćanje se javlja kod cijelog niza oboljenja i različitih stanja koja ponekad uopće nisu vezana uz probavni sustav. Često su uzrok povraćanja upalna stanja želuca i crijeva, no, isto tako, povraćanje mogu izazvati oboljenja drugih organa u trbušnoj šupljini, neki hormonalni poremećaji, javlja se kod trovanja, može biti prateći simptom gnojne upale maternice. Povraćanje je čest simptom i kod oboljenja centralnog živčanog sustava, kod oboljenja bubrega, a javlja se i kao dio neoplastičnog sindroma kod zloćudnih oboljenja.
Samo povraćanje sastoji se iz tri faze: prvo se javlja faza u kojoj životinja obilno slini, oblizuje se, javljaju se pokreti gutanja te postaje uznemirena ili depresivna. Ovu fazu nazivamo nauzea, a nakon nje može i ne mora uslijediti povraćanje. Zatim dolazi do tzv. "pumpanja", to jest, napinjanja trbušnih mišića uz pokrete koji sliče forsiranom disanju i konačno do izbacivanja želučanog sadržaja. Druga faza povraćanja jest ona koja najviše preplaši vlasnike jer se bolesna životinja ponekad izrazito napreže dok ne uspije povratiti. Povraćanje može biti bezopasno ukoliko se javlja jednom u desetak dana i ukoliko se životinja prije i nakon povraćanja ponaša normalno. No, može imati i vrlo ozbiljne posljedice kao što su aspiracijska upala pluća te hipovolemički šok uslijed gubljenja tekućine i elektrolita.
Osim povraćanja, postoji još jedan mehanizam izbacivanja sadržaja iz probavnog trakta kroz usta, koji nazivamo regurgitacija. Za razliku od povraćanja, ovo je pasivno izbacivanje hrane, obično prije nego ona stigne do želuca. Ona je obično simptom oboljenja jednjaka, no javlja se i kod nekih sistemskih oboljenja. Važno je pri pregledu psa ili mace i uzimanju anamneze od vlasnika razlikovati regurgitaciju od povraćanja kako bismo krenuli u pravom smjeru pri postavljanju dijagnoze. Ponekad je moguće da kašalj zamijenimo za povraćanje. Jaki napadi suhog kašlja mogu završiti izbacivanjem hrane, pa je vrlo važno da takav kašalj prepoznamo. Naime, veterinaru nije dovoljan samo podatak da je pas povraćao, već će postaviti cijeli niz pitanja kako bi dobio potrebne podatke. Važno je da vlasnici obrate pozornost na sljedeće: Kakav je povraćeni sadržaj? Kad se javlja povraćanje u odnosu na vrijeme obroka? Kakvo je opće stanje psa ili mace te njihovo raspoloženje i imaju li očuvan apetit nakon povraćanja?
Neki psi, posebno štenad, nakon povraćanja hrane vratit će se pojesti to što su ispovraćali, što je u pravilu dobar znak, iako izazove zgražanje ostalih ukućana. Nezgodno je kad povraća pas koji nije u stanu, već u dvorištu, jer tada izostaju svi podaci o količini povraćenog sadržaja, učestalosti povraćanja i načinu na koji pas povraća.
Znakovi koji upućuju na ozbiljniji problem kod povraćanja su povišena tjelesna temperatura, opća slabost životinje, jako bolan trbuščić, prisutnost krvi u povraćenom sadržaju i/ili u stolici. Kod ovih simptoma potražite veterinarsku pomoć isti dan, bez da pokušavate sami riješiti problem dijetom ili lijekovima.
Potrebno je obratiti pozornost i na stolicu bolesne životinje, jer se često uz povraćanje javlja i proljev. Ukoliko ste u mogućnosti, najbolje je da veterinaru donesete i uzorak stolice i povraćenog sadržaja. Ponekad su vlasnici nestrpljivi pri davanju anamneze u ovakvim slučajevima, jer im se neka pitanja čine suvišnima, no treba znati da je anamneza pola dijagnoze, a kako psi i mace ne znaju govoriti, moramo gnjaviti vas.
