Bonus je određeni popust u premiji koji osiguratelji odobravaju osiguranicima koji kroz određeno vrijeme nisu imali štetan događaj. Bonus se, u pravilu, odobrava kod onih vrsta osiguranja, kod kojih je subjektivnost osiguranika od značajnijeg utjecaja na nastanak osiguranog slučaja. To je na pr. jasno vidljivo kod osiguranja od raznih vidova odgovornosti za štetu uzrokovanu trećim osobama, pa tako i kod osiguranja od autoodgovornosti. Pažljivost osiguranika-vozača itekako je odlučujući faktor nastanka prometne nesreće i štete. Bonus bi dakle trebao biti poticaj osiguranika da se pažljivije ponaša i izbjegava rizik nastanka osiguranog slučaja. Ako osiguranik u određenom vremenu ima osigurani slučaj i, kako se to popularno kaže, njegova polica bude korištena, odnosno, osiguratelj isplati trećoj osobi naknadu štete temeljem odgovornosti vozača-osiguranika, taj osiguranik će izgubiti pravo na određeni postotak bonusa, koji je do takva uživao. Ovo do sada rečeno ne izaziva mnogo nesporazuma. No, mogući nesporazum nastaje u osiguranju od autoodgovornosti, kod koje osiguratelj stoji u izravnoj obvezi prema trećoj oštećenoj osobi. Ta treća oštećena osoba može tražiti (i tužiti) naknadu štete izravno od osiguratelja, a da se prethodno niti ne obrati osiguraniku-štetniku. Osiguratelj je ovlašten (takva klauzula postoji u svim uvjetima osiguranja) samostalno odlučiti, na temelju prikupljenih dokaza, postoji li ili ne postoji odgovornost njegovog osiguranika prema oštećenoj osobi. Što, dakle, ako osiguratelj krivo odluči i osiguranik na temelju takve odluke izgubi pravo na bonus? Na pr., osiguratelj na temelju policijskog zapisnika ocjeni odgovornost svoga osiguranika, a kasnije se u nekom drugom postupku dokaže da njegov osiguranik nije odgovoran za štetu. Takvi slučajevi nažalost, i zbog načina rada osiguravajućih društava (nastojanje da se predmet riješi što prije, što je uostalom sigurno i u interesu ogromne većine oštećenika,), koji se ponekad zadovoljavaju većim stupnjem vjerojatnoće i prihvaćaju da je odgovornost njihovog osiguranika doista dokazana. U tim slučajevima osiguratelji osiguraniku ukidaju dotadašnji bonus. Ako sad osiguranik dokaže da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta njegovoj odgovornosti, on ima pravo od svoga osiguratelja tražiti povrat ukinutog bonusa. Kako je to pravo koje proizlazi iz ugovora o osiguranju i ima imovinski karakter, on će, pored nominalnog iznosa ukinutih bonusa imati pravo i na naknadu kamata na ukinute iznose bonusa. To svoje pravo vozač-osiguranik može ostvariti u okviru zastarnog roka određenog u Zakonu o obveznim odnosima za zastarjevanje prava iz ugovora o osiguranju (tri godine računajući od isteka posljednjeg dana godine u kojoj je pravo nastalo). Pravni temelj obveze osiguratelja na povrat ukinutog bonusa jeste u tome što je on, isplativši naknadu štete trećoj osobi po polici svoga osiguranika i na temelju toga ukinuvši bonus osiguraniku, prekršio ugovornu obvezu prema osiguraniku.