9. Osiguratelji su dužni provoditi istragu nad rješavanjem šteta osobito ako se sumnja da u njihovim službama koje rješavaju štete postoje problemi. Pri tome vode računa o mogućnosti pristupa podacima iz odštetnih zahtjeva (sprečavanje zloporabe), o potrebi čuvanja dovoljnih i odgovarajućih informacija o štetovnim spisima (ne smiju ih npr. prije zakonom propisanog roka uništavati), o korištenju točno određenog obrasca za pojedine vrste odštetnih zahtjeva, o stručnosti svojih službi koje rješavaju odštetne zahtjeve i zakonitosti njihovog postupanja (sukladnost zakonima o osiguranju odnosno građanskim i inim zakonskim propisima), preispitivanju isplate naknada odnosno usklađenost odluke likvidatora s internim aktima društva. Osiguratelji su obvezni pratiti prirodu i broj žalbi na odluku službi za obradu i isplatu odštetnih zahtjeva. Posebnu pozornost posvećuju rješavanju sudskih sporova - Usklađenost postupka s politikom suzbijanja prijevara i sprečavanja pranja novca u stalnoj je kontroli. Interna kontrola štetovnih spisa institucionalizira se odgovarajućim pravilnicima o postupku rješavanja odštetnih zahtjeva, kodiranja i statističkog praćenja odštetnih zahtjeva u cilju stvaranja vlastite statističke baze podataka. Posebno će se kontrolirati učinkovitost i brzina likvidacije odštetnih zahtjeva. 10. Strukovna praksa - tijela javnog prava (državna nadzorna i ina) dužna su poticati implementaciju standardnih postupaka rješavanja odštetnih zahtjeva. Osiguratelji su dužni voditi računa da njihovi uvjeti zarada uposlenika ne potiču nepovoljan odnos prema osiguraniku/oštećeniku glede obrade i ishoda odštetnog zahtjeva (politika osiguratelja ne smije biti nagrađivanje za "zakidanje" osiguranika/oštećenika). Iz ovih deset pravila korektnog ponašanja, koja u sebi sadrže svu mudrost korektnog ponašanja u postupku obrade i isplate odštetnih zahtjeva iz osiguranja, vidljivo je kako se postiže smanjivanje nesporazuma "osiguranik/oštećenik - osiguratelj" kod nastanka i likvidacije odnosno isplate štete. Ovim pravilima OECD se uključio u vrlo živo nastojanje da se poboljša i zaštiti potrošač osigurateljne usluge. Kako smo u Hrvatskoj u toj materiji još na početku, na osigurateljima i državnim tijela, ali i na samim osiguranicima i inim potrošačima osigurateljne usluge težak je posao informiranja javnosti i implementiranja načela koja čine sadržaj OECD-ovih pravila u svakodnevnu praksu naših osiguratelja.