Pravomoćna presuda protiv osiguranika i zastara njegovog prava prema osiguratelju

Da bi nastao osigurani slučaj potrebno je da oštećeni traži naknadu štete. A osiguranik tek isplatom oštećenome stječe osnovicu za traženje osigurnine od osiguratelja

U jednom opširnom pismu naš čitatelj S. F. iznosi svoj problem kojega ćemo ukratko prepričati:

2002. g. skrivio je prometnu nesreću u kojoj je jedna osoba teže ozlijeđena. Ta osoba je (samo) protiv njega podnijela tužbu za naknadu štete i konačno je donesena presuda koja je postala pravomoćna. S. F. je oštećenome dužan platiti iznos od 150.000 kuna(odšteta+kamate+troškovi spora). Tvrdi da je odmah po dobivanju tužbe izvijestio (preporučenim pismom i preko suda) osiguratelja o parnici, ali da je osiguratelj odbio miješanje u parnicu obrazlažući svoju odluku navodom da je osiguranik bio pod utjecajem alkohola.

Kada je dobio pravomoćnu presudu S. F. ju je dostavio osiguratelju na isplatu. Osiguratelj je odbio plaćanje s obrazloženjem da je, sukladno čl. 380.st.4. (ondašnjeg) Zakona o obveznim odnosima, nastupila zastara osiguranikovih prava prema osiguratelju, jer je «…od dana kada sam tužen prošlo više od 10 godina».

Kaže da dokaza o tome da je nezgodu skrivio pod utjecajem alkohola nema. Oštećenome po presudi još nije platio ništa, jer jednostavno nema novaca.

Ako je sve navedeno točno, osiguratelj nije u pravu. Ako ostavimo po strani pitanje alkoholiziranosti, prema čl.384.st.1. ondašnjeg Zakona o obveznim odnosima, zastara prava ugovaratelja osiguranja iz ugovora o osiguranju odgovornosti nastupa protekom roka od tri godine. Kad taj rok počinje teći – vidljivo je iz odredbe čl. 380.st.4. ondašnjeg Zakona o obveznim odnosima.

Naime, u citiranom propisu stoji: »Kad u slučaju odgovornosti trećega, oštećena osoba zahtjeva naknadu od osiguranika ili je dobije od njega, zastara osiguranikova zahtjeva prema osiguratelju počinje od dana kad je oštećena osoba sudskim putem tražila naknadu od osiguranika, odnosno kad joj je osiguranik naknadio štetu«.

Odredbu čl. 380.st.4. treba povezati s odredbom čl. 940.st.1. ondašnjeg ZOO, prema kojoj «u slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem samo ako treća osoba zahtjeva njezinu naknadu«.

Dakle, da bi nastao osigurani slučaj potrebno je da oštećeni traži naknadu štete. A osiguranik tek isplatom oštećenome stječe osnovicu za traženje osigurnine od osiguratelja( jer tek od tada ima štetu).

Prema tome, naš S. F. još uvijek ima vremena tražiti naknadu od osiguratelja i to onoga iznosa što ga je isplatio oštećenoj osobi (nije bitan način kako je oštećena osoba naplatila svoje potraživanje, dragovoljnom isplatom koju izvrši osiguranik ili ovrhom ).