“Za vrijeme božićnih praznika bio sam u S., gdje sam doživio sudar kojega je skrivio vozač osiguran po obveznom osiguranju kod osiguratelja X, koji ima direkciju u Z. U nesreći sam doživio, pored totalne štete na vozilu, i teže tjelesne ozljede zbog kojih se još uvijek liječim. Inače, moje prebivalište je u P. Pripremam se na tužbu protiv osiguratelja, pa me zanima pred kojim sudom mogu podnijeti tužbu… neki mi prijatelji govore da je najbolje tužiti pred sudom u Z., jer da ti sudovi dosuđuju najveću odštetu… Mogu li tamo tužiti, iako se nezgoda dogodila u O., a ja stanujem u P….”.

Da li sudovi u Z. dosuđuju najveću odštetu – pitanje je. No, ako naš čitatelj S. P. ima saznanja da je to istina, nema nikakvog problema da osiguratelja X tuži pred sudom u Z., gdje se nalazi registrirano sjedište toga osiguratelja. Prema odredbi čl. 48/st.1. Zakon o parničnom postupku (v. Narodne novine br. 148/2011, pročišćeni tekst) za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno je nadležan sud na čijem području se nalazi registrirano sjedište pravne osobe (dakle, građanski sud u Z.). Zakon je u sporovima protiv osiguratelja temeljem osiguranja izvanugovorne odgovornosti štetnika/ osiguranika toga osiguratelja, pored općemjesne nadležnosti suda s područja registriranog sjedišta osiguratelja, dao oštećenome mogućnost da tuži i pred sudom na čijem je području počinjena štetna radnja (dakle, prometna nezgoda), a ako je u nezgodi bilo smrti ili tjelesnih ozljeda, oštećeni može osiguratelja tužiti i pred sudom na čijem području on ima prebivalište ili boravište (čl. 52, st. 3. Zakona o parničnom postupku). Kao što vidimo, Zakon ostavlja mogućnost čitatelju S. P.-u da bira između tri mjesno nadležna suda: sud u Z., sud u O. (mjesto nastanka štete) i sud u P. (mjesto prebivališta tužitelja).

Koji sud će izabrati – stvar je procjene samog tužitelja, koji, ne zanemarujući glasine o sudu u Z. kao najširokogrudnijem, što bi trebalo potvrditi konkretnim presudama u sličnim slučajevima, mora uzeti u obzir i druge okolnosti: troškovi putovanja, kojega odvjetnika uzeti za zastupanje, mogućnost komunikacije s odvjetnikom i sl.