Radnik je dužan sav preostali a neiskorišteni godišnji odmor, a prenesen u iduću godinu iskoristiti do 30 lipnja te „iduće godine“.
Zakon o radu „N.N“ 93/14 i 127/17 propisao je mogućnost i pravo radnika da prenese „drugi dio“ godišnjeg odmora u iduću godinu. Tako, prema članku 83. „ako radnik koristi godišnji odmor u dijelovima, mora tijekom kalendarske godine za koju ostvaruje pravo na godišnji odmor iskoristiti najmanje dva tjedna u neprekidnom trajanju, osim ako se radnik i poslodavac drukčije ne dogovore, pod uvjetom da je ostvario pravo na godišnji odmor u trajanju dužem od dva tjedna“.
Bitno je da radnik iskoristi dva tjedna godišnjeg odmora u godini u kojoj mu taj godišnji odmor pripada. Međutim, ako su se poslodavac i radnik dogovorili da to bude i manje od dva tjedna onda, po članku 83. taj preostali dio godišnjeg odmora može se prenijeti u slijedeću godinu u tom trajanju koji nije iskorišten.
Radnik je dužan sav preostali a neiskorišteni godišnji odmor, a prenesen u iduću godinu iskoristiti do 30 lipnja te „iduće godine“.
Problem je u tumačenju odredbe Zakona da to ne bi bilo omogućeno radniku kome je poslodavac omogućio da iskoristi sav godišnji odmor, a radnik to nije iskoristio „svojom voljom“. To se ne odnosi na slučajeve ako taj godišnji odmor nije iskorišten zbog bolovanja ili rodiljnog dopusta.
Ako poslodavac pravovremeno obavijesti radnika o rasporedu (planu) i početku korištenja godišnjeg odmora, a radnik ne postupi po toj odluci poslodavca, ne može samovoljno ostati raditi. Radnik se ne može samovoljno ranije vratiti s godišnjeg odmora kako bi ga kasnije „prenio“ u narednu godinu. Dogovor poslodavca i radnika nadomješćuje sve te situacije.
Kada se dosljedno (gramatički) tumači odredba članka 84. Zakona o radu, onda radnik treba iskoristiti „preneseni dio“ godišnjeg odmora do 30. lipnja „iduće godine“, a ne da ga počne koristiti do 30. lipnja. Ako je to „krivnja“ poslodavca onda bi radnik imao pravo na naknadu štete.
Međutim, i tu ima mišljenja, pa i Ministarstva nadležnog za rad, da će uvažavati „dogovor“ poslodavca i radnika da se taj neiskorišteni godišnji odmor koristiti i kasnije. Dogovor bi značio uvažavanje interesa poslodavca i radnika u vezi godišnjeg odmora, odnosno njegovog korištenja u „dijelovima“.
To se odnosi i na prenošenje „srazmjernog“ odnosno „kraćeg“ dijela godišnjeg odmora. Po odluci Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske „nije moguć nikakava dogovor radnika i poslodavca o korištenju drugog dijela godišnjeg odmora nakon 30. lipnja iduće godine, neovisno ako je to bilo i na izričit zahtjev radnika“.
U toj odluci navodi se:
„Postupanje suprotno odredbi članka 84. st.1. Zakona o radu kažnjivo je po članku 228.st.1.t.15. i st.2. Zakona o radu, pri čemu je sud pogrešnog mišljenja da ne postoji zapreka da poslodavac na zahtjev radnika omogući korištenje godišnjeg odmora iz prethodne kalendarske godine i nakon 30. lipnja, jer se radnik i poslodavac mogu drukčije dogovoriti oko obveznog korištenja najmanje dva tjedna godišnjeg odmora u godini ali pri čemu se radi o izričitoj zakonskoj odredbi koja to dozvoljava (članak 83. Zakona o radu)“.
„… ne može … dati pravo dogovora poslodavcu i radniku suprotno zakonskoj odredbi glede korištenja godišnjeg odmora u slučaju prenošenja istoga u sljedeću kalendarsku godinu… time što je radnici na njezin zahtjev dopušteno korištenje godišnjeg odmora iza 30. lipnja … pri čemu je irelevantno da je radnica podnijela takav pisani zahtjev…“
Nakon takve odluke Visokog prekršajnog suda očekivati je da će izostati „dogovori“ poslodavca i radnika suprotno odredbama Zakona o radu o prenošenju godišnjeg odmora.
Poslodavac treba obavijestiti radnika o planu (početku) korištenja godišnjeg odmora najmanje 15 dana prije početka korištenja (članak 85. st. 4. zakona o radu).
Radnik koji nije iskoristio u cijelosti ili jedan njegov dio (prekinuo ili nije ni počeo koristiti) godišnjeg odmora, u godini u kojoj je stekao na njega pravo, a zbog bolesti ili korištenja prava na rodiljni, roditeljski ili posvojiteljski dopust te dopust radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, može godišnji odmor prenijeti u iduću kalendarsku godinu i iskoristiti ga do 30. lipnja.
U tom slučaju potrebno je da se radnik vrati na radu prije 30. lipnja iduće godine. Međutim, ako tako i ne bude, radnik ima pravo iskoristiti godišnji odmor do kraja kalendarske godine u kojoj se vratio na rad (bez obzira u kojem dijelu kalendarske godine se nakon korištenja nekog od navedenih prava vrate na rad).
Kada je u pitanju bolovanje onda radnik može iskoristiti godišnji odmor, odnosno dio godišnjeg odmora samo do 30. lipnja.
