Prije desetak dana jedna je mlada djevojka telefonom zatražila savjet i pomoć. Njena su koljena u posljednjih nekoliko godina bolna i povremeno otiču. Sva dijagnostika koju je učinila jasno je ukazivala na hondromalaciju (omekšanje hrskvice) na pateli. Kako je u njenom konkretnom slučaju bilo riječ i o nešto lošije usmjerenim patelama (one su na RTG snimkama stajale nešto više prema van, no što je to uobičajeno), preporučen joj je operativni zahvat kojemu je za cilj ispraviti tu malu anomaliju. Operacija je učinjena prije više od 6 mjeseci, ali se bolovi i povremeno oticanje koljena nisu smnjili, naprotiv, dnevne nelagode postale su veće. U svom nastojanju da si pomogne, traži i nalazi drugo specijalističko mišljenje. Drugi liječnik govori kako je sam operativni zahvat učinjen prerano, te da ga možda uopće nije trebalo učiniti. Svo to vrijeme, ova djevojka ne može dugo sjediti, dugo hodati, a polako, ali sigurno razvija se i strah od bilo koje fizičke aktivnosti. Nastoji plivati, ali i nakon dužeg plivanja bolovi su prisutni, kao i reaktivni otok oba koljena. Slijedom svega, baca se na istrživanje, te sakuplja informacije gdje god može, od prijatelja i poznanika, preko dostupnih liječnika, pa sve do interneta. U trenutku kada je nazvala, već je imala gotov stav o tome što je dobro, a što nije za njena koljena, no nije imala ideju kako si pomoći. Naime, svaki novi savjet samo ju je zbunjivao, jer koliko stručnjaka, toliko i posve različitih uputstava za liječenje. Na pregledu, već je na prvi pogled bilo je posve jasno da je njen hod poštedan, te da mišići nisu adekvatno snažni, pa stoga i ne mogu kvalitetno stabilizirati koljeno pri hodanju, te ostalim svakodnevnim aktivnostima. No, ono što je bilo neobično, sva je sila informacija kojima je raspolagala i nastojala stručno baratati. Pričajući tako o svojim razmišljanjima, svako toliko potkrepljivala bi ih izvatkom iz neke knjige, časopisa, nalaza ili sa interneta. Cijeli pregled u stvarnosti se pretvorio u vrlo dugačka objašnjenja zašto neke od njenih ideja uopće nisu sprovedive u praksi, ili su čak potpuno krive. Jedna od najukorjenjenijih predrasuda bila je svakako glorificirnje plivanja kao najbolje fizičke aktivnosti za koljena, što je naravno, van svake stručne logike. Bilo kako bilo, malokad je nastojanje da objasnim jedan jednostavni patološki proces, te vrlo jednostavan način liječenja i oporavka toliko ličio na rovovsku bitku. Nakon više od sat vremena, prihvatila je argumente da je snaga mišića, te njihova izdržljivost ključ oporavka, te kako su specifične i ciljane vježbe jedini adekvatan terapijski put. Nakon toga pristupili smo učenju tih istih vježbi, kao i njihovoj primjeni u svakodnevici. Nadam se samo da joj upornosti neće nedostajati, te da će tijekom slijedećeih mjeseci ostati bez svojih svakodnevnih nedaća. Dvije važne stvari ova priča prikazuje izarazito dobro. Prva su svakako različita mišljenja koja vladaju u struci o jednom te istom problemu. No, to je medicina. Valja priznati da, bez obzira na njen silan napredak, još uvijek ne znamo sve, te se stoga mišljenja o najboljoj mogućoj terapiji razlikuju, a prema iskustvu samog liječnika ili terapeuta. Drugi je problem informacijsko društvo sa svim svojim dobrim i lošim stranama. Loša je strana svakako prevelika hrpa dostupnih informacija, koja nas prije zbunjuje, no što nam pomaže ili rasvjetljava problem. Naravno, uvijek su velika prepreka dobronamjerni, ali posve loši savjeti iz bliže nam okoline koji počinju sa "Kad je mene boljelo koljeno...", jer ne postoje dva ista koljena, a kamo li dva ista bolna stanja u dvoje različitih ljudi. Pa kako bi onda isti terapijski postupak mogao pomoći svima? Sve u svemu opet i ponovo savjetujem da svoje zdravstvene probleme detaljno raspravite sa stručnjakom. Ako vam se čini da niste zadovoljni sa njegovim mišljenjem, pronađite drugoga, ali nemojte se liječiti sami i nemojte se pregledavati u nedogled, u nadi da će jednom netko reći ono što želite čuti. Kronična bolna stanja, a naročito ona uzrokovana oštećenjima hrskavice redovito su teška za liječenje, te zahtjevaju u terapijskom procesu izniman trud samog pacijenta.