Prema odredbi čl. 12. st. 1. Standardnih uvjeta za obvezna osiguranja od automobilske odgovornosti, sama prijavljena šteta po nečijoj polici ne znači automatski gubitak prava na bonus
Naš čitatelj E.I. imao je lakšu prometnu nezgodu, za koju je – prema njegovim riječima – kriv drugi vozač. Međutim, taj vozač je prijavio štetu osiguratelju kod kojega je E.I. imao osiguranu odgovornost. E.I. je dao izjavu svom osiguratelju i negirao odgovornost. U međuvremenu mu je istekao ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti i došao je registrirati vozilo i osigurati se od automobilske odgovornosti. Računao je da će mu zastupnik osiguratelja priznati bonus od 50% koliko je imao po prethodnoj polici. No, na njegovo iznenađenje, zastupnik je to odbio učiniti, uz obrazloženje da mu je po prethodnoj polici prijavljen odštetni zahtjev, pa da on ne može drugačije postupiti i izgubiti posao. E.I. ne može prihvatiti takvo rješenje. Tvrdi da nije kriv za nezgodu koja mu se stavlja na teret te da će učiniti sve da dokaže da nije krivac. Smatra da nije ispravno da osiguratelj vjeruje oštećenome i temeljem toga mu odbija bonus.
Bonus/malus sustav kod obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti poznat je u hrvatskom osigurateljnom životu već četrdesetak godina. Sukladno tomu, moglo bi se očekivati da su sve „tajne“ tog sustava dobro poznate i osigurateljima i osiguranicima.
Međutim, izgleda da nije tako. Zahvaljujući upravo samim osigurateljima, bonus-malus sustav je, u žaru žestoke borbe za svakog osiguranika, izigravan i u praksi gotovo stavljen izvan uporabe. To najbolje potvrđuje činjenica da je 2006. godine 85,35% vozača imalo pravo na maksimalan bonus od 50%. Tada se činilo sve da se svima prizna pravo na maksimalni bonus, čime je izigrana sama svrha bonusa.
No, vremena se mijenjaju: postotak vozača s maksimalnim bonusom, unatoč padu broja šteta (zbog sve boljih vozila i cesta), iz godine u godinu pada (2007. – 77,79%, 2008. - 73,07; 2009. - 70,38%; 2010. - 69,26%). Prošle godine taj postotak je bio najmanji – 67,34% .
Dakle, očito je da osiguratelji pravo na bonus tumače restriktivno, sada ga odbijajući i kad na to nemaju pravo.
Naime, prema odredbi čl. 12. st. 1. Standardnih uvjeta za obvezna osiguranja od automobilske odgovornosti, sama prijavljena šteta po nečijoj polici ne znači automatski gubitak prava na bonus. Temelj za gubitak prava na bonus je šteta koja je isplaćena ili je utvrđena obveza osiguratelja na isplatu. Dakle, u slučaju našeg čitatelja, s obzirom da po podnesenom odštetnom zahtjevu drugog vozača odšteta nije isplaćena i da osiguratelj, zbog manjka dokaza o krivnji E.I.-a, nije utvrdio postojanje svoje obveze na isplatu, sama prijavljena šteta, odnosno postavljeni odštetni zahtjev, nije temelj za nepriznavanje prava na bonus.
