Prije tri broja bilo je riječi o slučaju najveće investicijske banke Merrill Lynch i problemima u kojima se našla uslijed sukoba interesa. Naime, analitičar Merrilla javno je preporučio određene dionice Internet sektora na kupnju, dok je privatno smatrao da se radi o lošim investicijama. Zbog toga, Merrill ima obavezu platiti odštetu od sto milijuna dolara i izmijeniti način rada odjela istraživanja. No, priči sa Wall Steeta ne vidi se kraja. Odvjetnk države New York, Spitzer, koji je ujedno i pokrenuo ovu akciju kažnjavanja investicijskih banaka, krenuo je dalje u istragu, pa su trenutno na njegovom stolu dokumenti drugih banaka, poput Salomon Smith Barney, Goldman Sachs i drugih. Otkad je pokrenut "lov na vještice", dionica Merrilla pala je za gotovo jednu četvrtinu, dok je ukupno šest vodećih banaka izgubilo na tržišnoj vrijednosti oko 48 milijardi dolara ili jednu desetinu svoje tržišne kapitalizacije. Problem leži u poziciji koju analitičari imaju. Oni bi trebali davati objektivne preporuke investitorima glede određenih vrijednosnih papira, no kako s druge strane njihovi poslodavci, investicijske banke, također nastoje za neke druge poslove pridobiti kompanije čiji se vrijednosni papiri analiziraju, često ti analitičari daju puno bolje ocjene nego što dotični papir zaslužuje. Statistike pokazuju pad kredibiliteta navedenih analiza. Tako je prošloga ljeta, na vrhuncu recesije, od ukupno 26.451 analiza, odnosno preporuka na "buy", "sell" ili "hold", bilo samo 213 na prodaju. Sveučilišta California i Stanford analizirali su 40.000 analiza i preporuka od ukupno 213 brokerskih kuća tijekom 2000.-te godine, te su došli do zaključka da su najviše rangirane dionice od strane brokerskih kuća imale godišnji povrat odnosno pad od minus 31%. Na temelju ovih podataka, postavlja se pitanje da li uopće ima smisla oslanjati se na preporuke analitičara. Mnogi smatraju da se prave preporuke mogu dobiti od kuća koje se ne bave i poslovima investicijskog bankarstva, već one koju su nezavisne odnosno one koje se bave isključivo istraživanjima. Navedeni slučajevi prilično su uzdrmali američke investicijske krugove, što nije niti čudno, uzmemo li u obzir da Amerikanci od svoje likvidne imovine, više od tri četvrtine ili oko 12 bilijardi dolara, "drže" u dionicama, obveznicama, investicijskim fondovima i na tržištu novca.