Iako se automobilska tehnologija munjevito razvija i svakim danom smo svjedoci novih izuma i dostignuća o kojima smo pred nekoliko godina samo mogli sanjati, neki vozački problemi ostali su isti kao i pred više od sto godina, kad je auto prohodao, tj. provozio.
To su problemi zbog kojih vam (uglavnom) neće doći mobilna pomoć za vašu marku vozila, ali hoće služba pomoći na cesti od HAK-a, naročito ako shvate vašu nemoć u bilo čemu osim obične vožnje. Neki od razloga takvih zaustavljanja su nedostatak goriva ili probušene gume. Ne biste vjerovali da zbog prvog razloga u Njemačkoj godišnje stane nekoliko tisuća automobila, bez obzira na klasičnu pedantnost Nijemaca, no oni kažu da se to uglavnom događa strancima koji se voze njihovom zemljom.
Za razliku od drugog razloga zaustavljanja, to nije ništa opasno i auto jednostavno počinje gubiti brzinu, pa imate vremena stati negdje sa strane.
U slučaju probušene gume, stvar je malo drugačija, jer se rupica uvijek dogodi iznenada, pa, ako je manjeg intenziteta, vozilo počinje prednjim krajem zanositi u onu stranu na kojoj je guma probušena, naročito ako je prednja. Dođe li do većeg puknuća ili, ne daj Bože, eksplozije gume, problem je puno opasniji, naročito ako se to dogodi pri većim brzinama. Tada auto naglo izmiče kontroli i počinje vrludanje po cesti. Tu treba biti priseban, čvrsto držati volan i laganim kočenjem ga dovesti do mjesta gdje ćete bez opasnosti moći zaustaviti automobil i izvršiti zamjenu ili krpanje gume. S krpanjem se vraćamo na početak priče. Ako se ne varam, poznata uzrečica “šoferska je tuga pregolema, pukne guma, a rezerve nema”, čak je bila i uglazbljena i postala ondašnjom hi- mnom starih vozača koji su Fapovima i Tamovima drndali po Jugoslaviji i Balkanu. Događalo se to i osobnim automobilima i postupak krpanja bio je isti, samo manje naporan. Za one mlađe, recimo da je tada trebalo demontirati kotač, montiračima (velikim polugama) izvaditi zračnicu iz kotača i “tip-top” ljepilom namazati probušeno mjesto i zakrpu, čekati da se osuši, vratiti u gumu i ručnom pumpom napumpati do zadanog tlaka. I sve je bilo u redu ako je bilo dobro zalijepljeno. U suprotnom - ispočetka. To je isti postupak kojim i vulkanizeri krpaju gume, samo što ih onda nije bilo ili ih je bilo jako malo. No, već je izmišljena guma koja se uopće neće bušiti, ali još nije spremna za komercijalnu upotrebu, malo zbog skupoće, malo zbog dodatnih ispitivanja, ali i zato što gumarski lobi to stopira, jer će, nakon pojave takve gume, proizvodnja ozbiljno doći u pitanje.
No, mic po mic, budućnost se približava, pa se tako skuplji automobili već voze na gumama koje i nakon bušenja mogu voziti i to brzinama do osamdeset kilometara na sat na udaljenosti veće od sto kilometara. Što se manjih, tj. malih novih automobila tiče, neki, zbog uštede prostora, uopće nemaju rezervne gume, nego umjesto nje u nekoj pregradi imaju garnituru za krpanje probušene gume, koja također jamči stotinjak kilometara vožnje, a u tolikoj razdaljini, sigurno će se naći jedan gumar.
Inače je štednja na prostoru počela već davno, uvođenjem rezervnih kotača manjih dimenzija, koji su služili samo za nadomjestak normalnom kotaču, dok se njegova guma ne popravi. Problem je u tome što današnji automobili imaju sve veće kotače i konstruktori su razbijali glave gdje će smjestiti rezervu, ali uglavnom nisu nalazili adekvatan prostor koji ne bi narušio sklad automobila ili ne bi smetao prostoru za prtljagu. I tu je došao dobri duh iz boce koji jednim pritiskom na ventil vozača rješava problema. Naravno da takav sprej neće popraviti gumu ako je ona dobila bočnu razderotinu ili ako je guma zarezana, no istraživanja su pokazala da se to događa u manjem broju, pa je upotreba spreja umjesto zamjene gume opravdana. Dakle, opet krpanje, ali sada elegantno i lako, bez demontaže kotača. Na tržištu postoji nekoliko vrsta takvih sprejeva, koji se razlikuju kako po kvaliteti, tako i po tome prodaju li se u kompletu s malenim kompresorima za napuhavanje gume, koji se priključe na akumulator ili u utičnicu upaljača cigareta. Čak i oni najjeftiniji obavit će svoj posao i to tako da probušenu gumu okrenete ventilom prema gore i čim ste ispraznili sprej kroz ventil, odmah krenete kako bi se smjesa ravnomjerno rasporedila po unutrašnjosti. Tako zakrpana guma mora obavezno ići gumaru, čiji će vam pogled govoriti da mrzi kad mora čistiti ostatke spreja iz unutrašnjosti, ali će je zakrpati tako da će opet biti kao nova.
