Nakon početnog priznavanja imovine, poduzetnik može pojedinu dugotrajnu materijalnu imovinu iskazati po metodi troška, koju poduzetnici u praksi koriste
Primijenjene metode procjene dugotrajne materijalne imovine mogu različito utjecati na iskazani poslovni rezultat poduzeća i na vrijednost imovine, odnosno kapital vlasnika. Samim time mogu jednim dijelom utjecati i na pokazatelje poslovanja koji određuju bonitet društva koji je, u današnje vrijeme, važno održavati kako radi kupaca i dobavljača, tako i radi banaka i ostalih dionika.
Prema odrednicama Hrvatskog standarda financijskog izvještavanja br 6., poduzetnik bi trebao odabrati računovodstvenu politiku (metodu troška ili metodu revalorizacije) i primijeniti je na cjelokupnu skupinu dugotrajne materijalne imovine. Nakon početnog priznavanja imovine, poduzetnik može pojedinu dugotrajnu materijalnu imovinu iskazati po metodi troška, koju poduzetnici u praksi koriste. Alternativno, nakon početnog priznavanja imovine, dugotrajnu materijalnu imovinu čija se fer vrijednost može pouzdano mjeriti, poduzetnik može iskazati po revaloriziranom iznosu.
Ponovnom procjenom dugotrajne materijalne imovine, nakon početnog priznavanja, osim što se mijenja knjigovodstvena vrijednost te imovine u bilanci, istovremeno se mijenjaju i ostale pozicije u financijskim izvješćima: (kapital – revalorizacijske rezerve, amortizacijski trošak i dobit u računu dobiti i gubitka). Navedene promjene knjigovodstvenih vrijednosti i pozicija u financijskim izvješćima izazivaju promjene i u novčanim tijekovima i to tako da u obračunu poreza na dobit povećavaju ili smanjuju poreznu obvezu, a time i novčani tijek.
Važno je naglasiti da, ako se pojedina dugotrajna materijalna imovina revalorizira, tada treba revalorizirati cjelokupnu skupinu dugotrajne materijalne imovine kojoj ta imovina pripada.
Revalorizaciju je potrebno provoditi dovoljno redovito tako da se knjigovodstveni iznos značajno ne razlikuje od onog do kojeg bi se došlo utvrđivanjem fer vrijednosti na datum bilance. Fer vrijednost zemljišta i zgrada obično predstavlja njihovu tržišnu vrijednost utvrđenu procjenom, koju obično obavljaju profesionalno kvalificirani procjenitelji. Učestalost revalorizacije ovisi o promjenama fer vrijednosti predmeta dugotrajne materijalne imovine koji se revaloriziraju.
