Nedavno me ponovno posjetila jedna pacijentica koja je prije nešto više od godinu dana bila na pregledu. Radilo se tada o bolovima u vratu koji nisu popuštali ni pod kojom terapijom, a do tada ih je primjenila zaista mnogo, od masaža, kiropraktike, akupnkture, klasične fizioterapije i drugih. Pri pregledu tada jasno se vidjelo da su mišići koji okružuju vrat i ramena izrazito slabi i skraćeni, što je stanje koje nerijetko uzrokuje upravo uporne bolove u vratu koji ne popuštaju ni pod kakvom terapijom. Jedino kvalitetno liječenje za takvo stanje isključivo je vježbanje sa ciljem oporavka mišićno tetivnog sustava vrata i ramena. Upravo tim riječima prije godinu dana objasnio sam stanje toj pacijentici, uz napomenu da postoji opasnost širenja simptoma i na ostali dio kralježnice i ramena, ako se ništa kvalitetno ne učini u najkraćem mogućem periodu. No, stjecajem okolnosti, nikada nismo započeli vježbanje. Tek prije desetak dana ponovo je došla na pregled, ovaj puta sa bolovima u križima kao dodatak onima u vratu od prije godinu dana, koji su još uvijek bili prisutni. U međuvremenu, konzultirala se kako s ortopedima, tako i sa neurokirurzima, te pokušala još nekoliko načina liječenja, no sve bez trajnijeg poboljšanja. Ovaj je puta pregled, osim već jasnog stanja na vratu, pokazao i loše stanje mišića donjeg dijela leđa, kao i nogu, te posljedično loš položaj zdjelice. Sve to ukazuje na loše usmjerenje sila kod kretanja i potrebu hitne sanacije stanja mišićnog sustava cijele kralježnice. Srećom, ovaj je puta došla odriješena da će vježbama i donekle promijenjenim načinom života nastojati ukloniti ne samo simptome, već dugoročno sanirati uzroke problema. Upravo je to srž i smisao funkcionalnog liječenja koje se zasniva na promjeni stanja na mišićnosm sustavu. Ovaj me je slučaj podsjetio na mnoge slične. Naime, simptomatsko liječenje kojemu je za cilj što prije smanjiti bolove mnogi shvate kao početak i kraj liječenja. Bolovi u leđima se pojave, zatim se učini kakva terapija (fizioterapija, akupunktura, kiropraktika ili što već), bolovi se uklone ili smanje, te se nastavi tamo gdje se stalo. No, nažalost nije uvijek tako jednostavno. Često, ili u pravilu, kod ponovljenih i upornih križobolja i vratobolja riječ je o kompleksnim procesima koje nije moguće liječiti tako da pacijent leži na terapijskom stolu dok terapeut ili koji drugi specijalist izvodi terapiju. U takvim je slučajevima pacijentov napor u smjeru funkcionalnog liječenja ključan sastojak uspješne terapije. Ovdje fizioterapeut ima ulogu tek vodiča, dok terapiju u cijelosti izvodi sam pacijent. No, to zahtjeva puno razumijevanje samog procesa kao i njegovu riješenost da se sa svojim kroničnim stanjem uhvati u koštac. Sve to nije lako postiči. Jer ako je riječ o nekome tko godinama nije bio fizički aktivan, a kome je preporučeno vježbanje tri puta na tjedan tijekom dužeg vremenskog perioda, tada je otpor prema tako radikalnoj promjeni životnih navika posve razumljiv. U tom smislu mnogo je pacijenata koji učine puni krug prije no što se odluče na funkcionalno liječenje. Iako im se ono preporuči na samom početku, naprosto pokušaju sve drugo prije no što promjene svoj način života. No, ne mislim da je to nužno loše. Iako se često potroši previše vremena i iznimno mnogo novaca, tek oni koji pokušaju sve i naprosto ne uspiju smanjiti simptome na duži rok, sposobni su i spremni zaista se uhvatiti u koštac sa svojim problemima. Naravno, svi vi koji ne morate učiniti puni krug, naprosto nemojte. Ako je moguće, valja što prije shvatiti jednostavnu činjenicu da je stanje na sustavu za pokretanje, a napose na kralježnici, ipak većim djelom rezultat našeg vlastitog životnog stila, a tek manjim dijelom, genetskog naslijeđa i nesretnih okolnosti, što će reći da je promjena tog istog životnog stila najbolja, a često i jedina stvarno efikasna terapija.