Na sjeveru europskog kontinenta smještena je jedna država u kojoj njezini građani nisu od velikog povjerenja spram "projekta" zajedničke monetarne zajednice europskih zemalja. Ta država je Švedska. Švedska je poslala jasnu poruku kako je spremna platiti političku cijenu zamrzavanja svog prava u odlučivanju u Europskoj uniji odbijanjem prihvaćanja eura. Na prošlotjednom referendumu na kojem se odlučivalo o ulasku u Europsku monetarnu uniju 56% njezinih državljana je bilo "protiv", a 42% državljana je bilo "za" EMU. Razlog tomu je u činjenici da se Šveđani boje da će ulaskom u Europsku monetarnu uniju njihov društveni i socijalni standard biti znatno narušen. Mišljenje je da će zajednička Europa pogodovati samo velikim kompanijama koje će se prihvaćanjem eura rješiti rizika kretanja tečaja euro/kruna, te povećati konkurentnost i nivo izvoza. Državljani Švedske smatraju kako će se uslijed ulaska u EMU njihov nivo socijalne zaštite smanjiti, odnosno da će se morati nivelirati s onim europskim. Švedska je država s visokim poreznim stopama i visokim socijalnim izdvajanjima, a što je posebno zanimljivo jedna je od rijetkih država gdje se na izborima pobjeđuje obećavajući još više poreze za financiranje socijalne zaštite. Za socijalnu i zdravstvenu zaštitu izdvaja se oko 36% ukupnog bruto društvenog proizvoda. "Pro-euro" orijentirani švedski premijer Goran Persson pokušavao je ubjediti svoje sunarodnjake kako će Švedska i nadalje sama određivati svoju poreznu politiku. Također je naglašavao da će pozitivan ishod referenduma rezultirati u kreiranju 100.000 do 150.000 novih radnih mjesta. No, ta su uvjeravanja bila bezuspješna budući da Šveđani vide na primjeru Njemaca i Francuza kakav je život u zajedničkoj Europi. Analitičari smatraju kako je Europska monetarna unija postala neatraktivna budući da gospodarstvo stagnira, a sve su veće razmirice između Europske komisije s jedne strane, te Francuske i Njemačke s druge oko prekoračenja dozvoljene razine proračunskog deficita. Takvo neodgovorno ponašanje dva najveća europska gospodarstva dovodi do zaključka kako za jedne vrijede jedni zakoni a za druge (manje) vrijede drugi zakoni. Najveći pristaše ulaska Švedske u Eurozonu su bile švedske kompanije, odnosno menadžment koji njima upravlja. Oni su vrlo bogato financirali pro-europsku kampanju, te su naglašavali probleme koji bi mogli nastati zbog negativnog ishoda referenduma. U prvom redu spominju kako je kapital u Eurozoni jeftiniji od onoga u Švedskoj za 75 bazna poena. Niže kamate bi potakle bržu stopa rasta gospodarstva koja bi rezultirala kreiranjem novih radnih mjesta i rastu životnog standarda. Tomu bi trebala pomoći i zajednička valuta koja bi u potpunosti uklonila sadašnji rizik kretanja deviznog tečaja krune i eura. Budući da je referendum prošao pobjedom onih koji su bili protiv EMU-a, švedski menadžeri su pomalo revoltirani tim ishodom najavili smanjivanje broja zaposlenih kako bi se mogli isfinancirati troškovi zaštite od rizika kretanja deviznog tečaja i više kamate po kojoj se švedske kompanije mogu zaduživati. Kako je švedska kruna reagirala na ove događaje. Odmah nakon objave rezultata referenduma izgubila je na vrijednosti u odnosu na euro, no kada su analitičari počeli gledati fundamentalne pokazatelje švedskog gospodarstva, koje je u znatno boljem stanju od onoga u EMU, kruna je počela dobivati na vrijednosti. Takav trend bi se trebao nastaviti i u narednim mjesecima.