Dežurstvo je radno vrijeme. To je rad na mjestu koje određuje poslodavac bez obzira što radnik de facto ne radi, već dežura.
Zakon o radu «N.N.» 140/09 i 61/11, u članku 42. određuje da je radno vrijeme ono vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili u drugom mjestu gdje odredi poslodavac. Zato treba razlikovati radno mjesto od mjesta rada. Radno mjesto čine poslovi i zadaci, sredstva s kojima se radi u mikro organizacijama poslodavca, a mjesto rada je fizički, prostorno definirano (Rijeka, ulica, objekt i sl.).
Zakon o radu određuje dva bitna elementa radnog vremena: spremnost odnosno raspoloživost radnika za rad i mjesto gdje se taj rad obavlja. Pravilno je zaključiti da je radno vrijeme ne samo de facto obavljanje «određene radne operacije» već i spremnost (raspoloživost) radnika da radi. To bi značilo da radnik radi jednokratno, dvokratno ili u smjenama ili prekovremeno ili u preraspodjeli, sve u skladu s ugovorom o radu i aktima poslodavca.
Ima slučajeva da radnik stvarno ne radi, ali za to nije kriv. On je raspoloživ(spreman) za rad i na mjestu koje određuje poslodavac, ali postoje razlozi zbog kojih ne obavlja radne zadatke. U takve slučajeve ubraja se i dežurstvo.
Dežurstvo je radno vrijeme. To je rad na mjestu koje određuje poslodavac bez obzira što radnik de facto ne radi, već dežura. Može i obavljati posao prema naravi i potrebama. Ima dežurstva gdje radnik može na dežurstvu odmarati pa i spavati, ali je raspoloživ za rad kada se ukaže potreba (rad u komunalnom gospodarstvu, zdravstvu i dr.).
Zakon o zdravstvenoj zaštiti određuje da je dežurstvo oblik rada kada radnik mora biti nazočan u zdravstvenoj ustanovi nakon redovitog radnog vremena. Dežurstvo počinje iza prve ili druge smjene, a završava početkom prve smjene, a vrijeme provedeno u zdravstvu- u dežurstvu smatra se radnim vremenom. Za vrijeme dežurstva može biti i na raspolaganju prostorija za odnose. Plaća se svo vrijeme dežurstva a ne samo sati de facto (stvarno) odrađeni («N.N» 84/11 od 28.07. 2011). Takva je praksa i u Europskoj uniji, po direktivi 93/104/EZ.
Radno vrijeme u dežurstvu je radno vrijeme koje se računa puno radno vrijeme od 40 sati tjedno. Može biti preračunato i u preraspodijeli sve drugo je prekovremeni rad.
U skladu sa zakonom autonomnim općim aktima (kolektivnim ugovorom, pravilnicima i sl.) treba zaštititi radnika u dežurstvu, zaštititi njegov život i zdravlje uz maksimalno uvažavanje mjera i sredstava zaštite na radu, a pod tim se podrazumijeva i radno vrijeme, odmori i dopusti, a dakako plaćanje toga i takvoga rada.
