U Europi propisi pojedinih država propisuju godišnji odmor najmanje 20 dana.
Kanada i Japan propisuju godišnji odmor u trajanju 10 dana.
Brojne države imaju veći broj dana plaćenih dopusta od 5 do 13 dana godišnje, dok to skoro ne postoji u SAD. Skoro četvrtina zaposlenih nema pravo na godišnji odmor (devet radnih dana god.odmora i oko 6 dana plaćenih praznika). Slabije plaćeni radnici (koji zarađuju manje od 15 dolara na sat) koriste, u pravilu manji broj dana godišnjeg odmora (do 10 dana) u godini.
U EU na snazi je Direktiva o radnom vremenu iz 1993. po kojoj se utvrđuje u trajanju od najmanje četiri tjedna ili 20 radnih dana.
U Francuskoj je godišnji odmor 30 radnih dana. U Finskoj i Švedskoj je to 25 radnih dana. U Austriji, Portugalu i Italiji radnici imaju pravo na 13 dana plaćenih praznika.
Kolektivnim ugovorima i ugovorima o radu utvrđuje se dodatni broj dana godišnjeg odmora na određenu osnovicu. To se odnosi i na radnike u SAD-u: sindikalno organizirani radnici imaju prosječno 16 dana godišnjeg odmora temeljem kolektivnog ugovora, dok oni radnici koji nisu sindikalno organizirani imaju prosječno 12 dana god. odmora.
Evo podataka:
1. Država Austrija ima 4 tjedna plaćenog godišnjeg odmora a radnici koji rade u smjenama imaju 5 tjedana. Uz to imaju 7. dana plaćenih praznika;
2. Država Belgija ima 20 dana god. odmora i 10 dana plaćenih praznika;
3. Država Danska ima propisan godišnji odmor od 30 radnih dana i 9 dana plaćenih praznika;
4. Nizozemska određuje 4 tjedna god. Odmora ali nema plaćene praznike;
5. Njemačka ima propisan god. Odmor od četiri tjedna, a za mlađe radnike 5 tjedana i 10 dana plaćenih praznika;
6. Španjolska ima propisan god. Odmor od 30 kalendarskih dana i 12 dana plaćenih praznika;
7. U Velikoj Britaniji, Švedskoj, Švicarskoj i SAD nama plaćenih praznika.
Tri Europske države imaju dodatne dane godišnjeg odmora za mlade radnike. Norveška daje dodatni godišnji odmor za radnike starije od 60 godina, a neke države uvećavaju godišnji odmor za radnike s dužim stažem, posebno kod poslodavca.
