Na ljestvici rizika bavljenja sportom, amatersko bavljenje sportom veći  je rizik od rekreativnog bavljenja određenim sportom, kao što je profesionalizam veći rizik od amaterizma


„Vlasnik sam tvrtke i imam osiguranje od posljedica nezgode kroz dvadeset i četiri sata. Imao sam nezgodu na rukometnoj utakmici gdje sam slomio desnu nadlakticu. U prijavi nesretnog slučaja upisao sam da sam doživio lom ruke na rukometnoj utakmici. Na pitanje osiguratelja, pojasnio sam da se utakmica igrala između dva amaterska kluba našega mjesta, a da redovno igram za svoj klub. Nakon toga osiguratelj mi je isplatio umanjenu naknadu uz obrazloženje da kod sklapanja ugovora nisam naveo da se sportom bavim amaterski, već samo da se bavim rukometom i to rekreativno“, žali se naš čitatelj J.N.

Osiguratelj s pravom očekuje da mu ugovaratelj osiguranja kod sklapanja ugovora o osiguranju navede sve činjenice važne za ocjenu rizika. Te činjenice osiguratelju su kazalo opasnosti rizika kojega osigurava i temelj za odluku hoće li i pod kojim uvjetima (premija osiguranja) sklopiti ugovor o osiguranju.

Dužnost ugovaratelja je da osiguratelju prijavi sve činjenice važne za ocjenu rizika, što proizlazi iz zakonske odredbe (čl. 931. Zakona o obveznim odnosima).

Posljedice povrede ove obveze različite su, ovisno o tome je li ugovaratelj osiguranja postupao namjerno ili se propust dogodio nenamjerno. U slučaju našeg čitatelja J.N.-a, očito se radi o nenamjernom propustu informiranja osiguratelja o tome da se rukometom bavi amaterski, nastupajući za lokalni rukometni klub. Vjerojatno je da je J.N. amaterizam izjednačio s rekreativnošću, iako to nije isto. Na ljestvici rizika bavljenja sportom, amatersko bavljenje sportom veći  je rizik od rekreativnog bavljenja određenim sportom, kao što je profesionalizam veći rizik od amaterizma. Osiguratelj koji je sklopio ugovor o osiguranju s našim čitateljem ima pravo, suglasno čl. 933. st. 4. Zakona o obveznim odnosima, smanjiti naknadu  „u razmjeru između stope plaćenih premija i premija koje je trebalo platiti prema stvarnom riziku.“ Dakle, ima pravo srazmjerno smanjiti osigurninu.

Naravno, J.N. s pravom postavlja pitanje zašto mu agent osiguratelja nije prigodom sklapanja ugovora o osiguranju razjasnio što je amatersko, a što rekreativno bavljenje sportom.

No, nažalost, prema citiranim odredbama Zakona o obveznim odnosima, ugovaratelj osiguranja (J.N.) dužan je samoinicijativno dati osiguratelju sve informacije o važnim okolnostima glede rizika koji se osigurava. Tim više s obzirom da je na formularu ponude za osiguranje koju je ispunjavao bilo postavljeno izričito pitanje: „Bavite li se sportom  rekreativno, amaterski ili profesionalno?“