Ako automobil nije novije proizvodnje spas u dijelovima može se, osim u originalu, naći i u zamjenskim dijelovima, obnovljenim sklopovima ili pak na groblju automobila.
U ovo naše, tužno vrijeme, kada smo prestali razgovarati o ljubavnim uspjesima, godišnjim odmorima i sličnim sitnim životnim radostima, novac je postao visoko cijenjena roba. U ono vrijeme, kada je pokojni Josip bio živ, bilo je obratno. Dosta njih zaziva prošla vremena, iako znaju da je onda sve bilo umjetno. Stari je znao doći do love. Malo je prijetio Rusiji Amerikom, malo obrnuto, pa je uvijek od nekud kapnuo nezarađeni novac.
Kad bi vozač došao na servis, uglavnom se svodilo na isto: napravi i promijeni sve što treba. Danas oni malo manje moćniji na novcu (a sve ih je više), uglavnom traže najhitnije stvari, "jer će auto ubrzo prodati", pa čemu trošiti. Neće biti baš tako, sigurno je jedno: love nema! I kad se dogodi kvar, a mehaničar sumnjivo vrti glavom, neke već hvata panika, pa zbrajaju i oduzimaju čekove, traže kartice i slično. No, nije uvijek potrebna panika, iako je kvar veće prirode.
Ako automobil nije novije proizvodnje spas u dijelovima može se, osim u originalu, naći i u zamjenskim dijelovima, obnovljenim sklopovima ili pak na groblju automobila. Original je original, reći će netko, no treba znati da tvornice automobila ne mogu izraditi svaki dio za automobil, nego to rade njihovi kooperanti. Isto ih tako opskrbljuju dodatnim rezervnim dijelovima. Naravno da ih tvornica upakira u ambalažu sa svojim oznakama i onda to košta toliko i toliko. Isti dio koji u prodaju isporučuje kooperant, košta manje, jer i tvornice automobila zarađuju na dijelovima. Ako idemo na još jeftinije varijante, dolazimo do tzv. konkurentnih dijelova, koji su napravljeni prema originalu. Tu vlada pravi kaos. Kvalitete su od odličnih, pa do onih koje se uopće ne bi smjeli biti u prodaji. Kako ih prepoznati? Po izgledu teško, ali mehaničari već zavijaju nosom, a neki čak neće ni ugrađivati takve dijelove. Djelomično opravdano, jer ako bude problema s nekim ugrađenim dijelom, najprije sumnja pada na mehaničara i prije nego se utvrdi pravi razlog.
S druge strane vlasnik zna koliko se može "protegnuti", pa ako i nakon upozorenja od strane mehaničara da navedeni dio nije kvalitetan, inzistira na ugradnji, Bože moj, njegov auto i njegov novac, pa nek' mu bude. Dakle, koliko novaca, toliko muzike!
No, ipak treba naglasiti da treba različito gledati na dijelove od kojih ne zavisi sigurnost vožnje i one za koje nije šteta potrošiti duplo više da bi čovjek na vrijeme zakočio ili da mu ne bi otpao kotač.
Pojam o rezervnim dijelovima se polako mijenja. Dok su se nekada popravljale vodene pumpe, razvodnici, mijenjale gumice na kočionim cilindrima, danas to ne samo da se više ne radi, nego nije ni isplativo, jer npr. nova pumpa vode košta manje nego da je mehaničar otvara, tokar tokari osovinu, pa se onda zamjeni ležaj i semering. Neki mlađi mehaničari ni ne znaju kako izgledaju letve volana iznutra, ni kako se podešava odnos segmenta i zupčaste letve. Odavno već prilikom lupanja u uppravljačkom mehanizmu ili prevelikog zazora, jeftinije i brže riješenje je zamjena komletnog mehanizma. Već se u prodaji mogu naći zadnje kočnice s pločom, tj. bazom na kojoj su već montirani kočioni cilindar i papuče. Jao mehaničarima.
Kvarovi mjenjača kod srednjih klasa vozila, uglavnom rijeđe završavaju popravkom mjenjača, jer su sastavni dijelovi astronomski skupi, a rijetko kada se mijenja samo onaj dio koji je prouzročio kvar, nego, kad je mjenjač već otvoren, mjenja se sve što ne valja. Zato se vlasnici uglavnom odlučuju za zamjenu kompletnog mjenjača drugim, polovnim, koji uvijek košta manje od novih dijelova i popravka.
