Jeste li za svaki savjet koji dajete posve sigurni da je dobar? Razmislite li barem, prije no što posavjetujete nekoga? Što će biti ako vas on doista posluša i učini kako mu je rečeno? Jer, ako ste već i navikli da na vaše savjete drugi odmahuju rukom, može se dogoditi da vam netko povjeruje i pođe putem na koji ste ga usmjerili. A ako to nije dobar put? Ako je to slijepa ulica? Znate li doista dovoljno o stvarima za koje dijelite savjet? Ne tako davno, jedan je moj poznanik doživio saobraćajnu nesreću. Momak je malo popio, malo je prebrzo ušao u zavoj i završio na krovu. Srećom, nije se sudario s drugim automobilom, nije pokupio pješaka i sve je ostalo na dobroj staroj materijalnoj šteti. Istina, uredno se natukao po raznim dijelovima tijela. Jedan jači udarac dobio je u predjelu lijeve butine, koja je otekla do te mjere da je njen obujam bio gotovo duplo veći od obujma desne noge. RTG snimke su pokazale da nema prijeloma kosti, te je otpušten na “kućnu njegu”. I tako, dan za danom ta je noga bivala sve bolnija i bolnija, otok nije prolazio, a hodanje je prakticirao uz pomoć štake i to samo onda kada je to bilo neophodno. Onda je krenulo sa svih strana: Stavi elastični zavoj! Skini elastični zavoj! Stavi led! Nemoj stavljati led! Hodaj! Nemoj hodati ni za Boga! Lezi i drži nogu na povišenom položaju! Pij Aspirine! Nemoj piti nikakve lijekove! Radi vježbe! Nemoj raditi vježbe i miruj! A sve su to bili dobrodušni savjeti koji su dolazili iz najbliže i najzabrinutije okoline. Jasno je kako niti jedan od tih savjeta nije zapravo pomogao, već je njihov rezultat bilo totalno zbunjivanje i gubitak vremena od skoro dva tjedna, unutar kojeg se moglo učiniti mnogo, vjerojatno toliko da je on već mogao i posve normalno hodati. Jer, što se dogodilo? Prilikom udarca pukla je jedna krvna žila u natkoljenici i krv se svom silinom razlila u slobodni prostor između mišića. Kada je pritisak bio dovoljno velik, ista se krvna žila začepila i iz nje više nije krvarilo. Ali, ostao je veliki hematom koji je s jedne strane pritiskao živčane završetke i uzrokovao vrlo jake bolove, dok je s druge strane stiskao i limfne žile uzrokujući oteklinu i u koljenu, te na kraju samom svojom veličinom i smještajem sprječavao kretnje u nozi, onemogućavajući kontrakciju (zatezanje) mišića butine. Posebna opasnost kod tako velikih hematoma jest nemogućnost tijela da ga u dovoljno kratkom vremenu resorbira, što često dovodi do “fibrozne organizacije” (ulaganja vezivnih niti u hematom), te na kraju i odlaganja kalcija (jednostavnije govoreći stvaranja koštanog tkiva u obliku slobodne kosti). To može uzrokovati mnoge probleme, kronične bolove, te na kraju i operaciju postaviti kao jedino prihvatljivo rješenje. Što mislite, da li su oni koji su davali sve one savjete mojem poznaniku bili upoznati sa svim činjenicama i onim što se može dogoditi ako tretman te ozljede bude neadekvatan? Naravno da nisu. I ovdje se pokazuje da je veličina hrabrosti obrnuto proporcionalna znanju. Što je znanje manje, hrabrost je veća, jer je i svjesnost o mogućim posljedicama greške mnogo manja. Stoga, posebice kada se radi o zdravstvenim problemima, ostavite i najdobronamjernije savjete laika po strani i priupitajte liječnika ili terapeuta sve ono što vas interesira ili u što niste sigurni. Jer ova je priča tek mala crtica o jednom hematomu, koji loše obrađen može zagorčati život bolovima, ali ga ne može ugroziti. Postoje i ona druga stanja čije loše zbrinjavanje može imati i mnogo ozbiljnije posljedice.