Za razliku od nemogućnosti poreznog priznavanja izdataka dnevnica, nema zapreka za porezno priznavanje (i nadoknade) svih ostalih izdataka u slučaju da je radnik upućen na službeni put iz mjesta u kojem privremeno boravi za vrijeme godišnjeg odmora
Mnogima, pogotovo malim poduzetnicima, se sigurno znalo dogoditi da im za vrijeme trajanja godišnjeg odmora iskrsnu poslovne obveze zbog kojih moraju privremeno prekinuti svoj odmor i otići na kakav sastanak te se zatim opet vraćaju na godišnji odmor. Često se takvi prekidi kod privatnika niti ne evidentiraju, ali donosimo par informacija o poreznom tretmanu takvog slučaja ukoliko ga želite službeno zabilježiti, budući da postoji specifičnost u tome da na službeni put u biti krećete iz mjesta u kojem boravite na godišnjem odmoru.
Prema odredbama Pravilnika o porezu na dohodak, dnevnice za službena putovanja u zemlji i inozemstvu jesu naknade za pokriće izdataka prehrane, pića i prijevoza u mjestu u koje je radnik upućen na službeno putovanje i to iz mjesta u kojemu je mjesto rada ili iz mjesta prebivališta/uobičajenog boravišta radnika koji se upućuje na službeno putovanje u drugo mjesto (osim u mjesto u kojemu ima prebivalište ili uobičajeno boravište), a udaljenosti mora biti najmanje 30 km. Ako je na službenom putovanju, na teret poslodavca, osiguran jedan obrok (ručak ili večera) neoporezivi iznos dnevnice koji se isplaćuje u novcu umanjuje se za 30% odnosno za 60% ako su osigurana dva obroka (ručak i večera). Dnevnice se obračunavaju na temelju urednog i vjerodostojnog putnog naloga i priloženih isprava kojima se dokazuju svi izdaci nastali na službenom putu.
Kako bismo mogli u potpunosti sagledati ovaj slučaj, moramo se obratiti i Zakonu o prebivalištu koji mjesto na kojem radnik provodi godišnji odmor smatra mjestom njegovog privremenog boravišta. Prema tome, nema zapreke da se, prema odredbama Pravilnika o porezu na dohodak, za potrebe predmetnog službenog puta radniku isplati pripadajući neoporezivi iznos dnevnice ako ista pripada radniku.
Međutim, ukoliko je radnik upućen na službeni put iz mjesta u kojem privremeno boravi za vrijeme godišnjeg odmora u mjesto u kojem ima prebivalište ili uobičajeno boravište, tada ne ostvaruje pravo na neoporezivi iznos dnevnice.
Kao i kod dnevnica, ostali troškovi službenog puta (naknade prijevoznih troškova, naknade korištenja privatnog automobila u službene svrhe, troškovi noćenja, i dr.) obračunavaju se na temelju urednog i vjerodostojnog putnog naloga (sa svim propisanim podacima) i priloženih isprava (računi, putne karte itd.) kojima se ti izdaci dokazuju. Radnik može priznavati i korištenje privatnog automobila, ukoliko mu je isto odobreno.
Za razliku od nemogućnosti poreznog priznavanja izdataka dnevnica, nema zapreka za porezno priznavanje (i nadoknade) svih ostalih izdataka u slučaju da je radnik upućen na službeni put iz mjesta u kojem privremeno boravi za vrijeme godišnjeg odmora u mjesto u kojem ima prebivalište ili uobičajeno boravište.
Ono što je možda još bitno za napomenuti je, da ukoliko se za neki dan radio putni nalog, onda se taj dan smatra radnim i kao takvog ga treba evidentirati u radnoj evidenciji.
