O mirovinskoj reformi u Hrvatskoj govori se kao o najvećoj financijskoj akciji iza drugog svjetskog rata. O tri mirovinska stupa, na kojima se zasniva novi mirovinski sustav, prema provedenim anketama, građani već ponešto znaju, iako je to daleko od potrebnoga. Zacrtana reforma provodit će se postupno, u fazama, a starta 1. siječnja 2002. g. No, što ta tema uopće ima s osiguranjem kojemu je namijenjena ova kolumna? Upravo to što će osnivači mirovinskih društava odnosno fondova biti uz banke, osiguravajuća društva. U prvoj fazi - kao obvezni mirovinski fondovi kojima će upravljati obvezna mirovinska društva. Kasnije, i kao dragovoljna mirovinska osiguravajuća društva. Za osobe mlađe od 40 godina obvezni mirovinski fondovi su - obvezni. One će u fond uplaćivati 5% bruto plaće. Osiguranik sam bira fond u koji će uplaćivati svoj mirovinski doprinos. Kako je jedan od uvjeta osnivanja fonda najmanje 80.000 osiguranika, uz početni kapital od 40 milijuna kuna - očekuje se da će u Hrvatskoj biti sedam-osam mirovinskih fondova. Naravno, osiguratelji ne žele propustiti šansu i sudjelovanje u tako značajnom poslu, koji će se kasnijim širenjem na dragovoljno mirovinsko osiguranje još povećati. Kažu da su ti poslovi jedan od glavnih motiva dolasku inozemnih osiguravajućih društava u Hrvatsku. Bilo kako bilo, najavu osnivanja fondova već su javnosti prezentirali neki značajniji osiguratelji i neke značajnije banke. Žestoka utakmica, iako je zakonski regulirana promidžba predviđena do u detalje, već je počela. U dnevnim tiskovinama prezentacije partnera već se obavljaju. Prikazuju se odlike osnivača, pri čemu se u pomoć zaziva činjenica da je neki od osnivača vrlo značajan faktor u osigurateljnoj branši u svijetu (no, ne smije se zaboraviti da fond suosniva osiguravajuće društvo koje nosi atribute "hrvatsko" bez obzira tko mu je vlasnik te da je za ocjenu mjerodavno upravo njegovo poslovanje u Hrvatskoj, a ne u svijetu!) ili pak dugogodišnje - stoljetno iskustvo u osiguranju na našim prostorima pod domaćim imenom i domaćom zastavom. Kako će se svi mirovinski obveznici morati odlučiti kojemu će se fondu prijaviti u roku od tri mjeseca od dana starta mirovinske reforme, dakle, od 1. siječnja 2002. g., i kako je za odluku odlučujuće odgovarajuće povjerenje budućih mirovinaca u bonitet i ozbiljnost fonda kojemu povjeravaju svoje novce odnosno osiguratelja kojemu će upravljanje fondom biti povjereno, to će osiguratelji, zajedno sa svojim bankama - partnerima učiniti sve da poboljšaju sliku o sebi kod potencijalne klijentele. Sama prijava u fondu bit će - kako se obećava - vrlo jednostavna. Obavit će se ispunjavanjem obrasca "prijave osiguranika u obvezni mirovinski fond" koji je već i objavljen u Narodnim novinama. Želja je zakonodavca da se na odluku o prijavi ne utječe već da odluku donosi potpuno suvereno sam osiguranik. Stoga, prije popunjavanja obrasca određenom mirovinskom fondu treba dobro razmisliti i procijeniti sigurnost partnera koji će fondom upravljati, dakle osiguravajućih društava i banaka. Loš izbor ide na štetu onog tko je loše izabrao, unatoč predviđenim mjerama rigorozne kontrole Hrvatske agencije za nadzor mirovinskih fondova i osiguranja (Hagena).