S obzirom na intenciju zakonodavca kod uvođenja obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, iz osiguranja bi bile isključene samo one štete koje se dogode na površinama na kojima se „ne odvija promet“, dakle, strogo privatne površine
Naš čitatelj C.R. imao je nesreću u dvorištu svoga susjeda kojemu je pomagao oko popravka motora na motornom vozilu. Susjed, vlasnik i vozač vozila, kod iskušavanja vozila nakon „popravka“, nije mogao „zakočiti“ i udario je C.R.-a u desni kuk nanijevši mu višestruke udarce i krvne podljeve (hematome), zbog čega je bio nesposoban za rad nekoliko tjedana. Prijavili su slučaj osiguratelju kod kojega je susjedovo vozilo osigurano od odgovornosti. No, osiguratelj je odbio isplatiti odštetu pozivom na to da se nezgoda dogodila izvan javne ceste i da nije pokrivena obveznim osiguranjem motornog vozila.
Slučajevi kao što je ovaj našega čitatelja, spadaju u tzv. granične slučajeve i u svakodnevnom životu uzrokuju česte sporove i prijepore oko toga jesu li pokriveni obveznim osiguranjem od odgovornosti ili nisu. Upravo to je bio razlog što je zakonodavac Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 36/09) u čl. 22. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu dodao novi stavak 3., kojim je htio riješiti te granične slučajeve.
Taj novi stavak glasi: „Ugovorom o osiguranju iz st. 1. ovoga članka pokrivene štete su štete nastale od vozila koja se kreću javnim cestama i ostalim površinama na kojima se odvija promet“.
Dakle, obveznim osiguranjem su pokrivene sve štete nastale na javnim cestama (pojam „javna cesta“ određen je odgovarajućim propisima Zakona o sigurnosti prometa na cestama i drugim propisima). No, što je to „ostala površina na kojoj se odvija promet“, nije određeno propisom. Znači da se radi o pravnom standardu čiji sadržaj će sud (ili osiguratelj u mirnom postupku naknade štete) određivati od slučaja do slučaja, ovisno o okolnostima.
Zasigurno tu spadaju površine na kojima se odvija promet, kao što su javne garaže, parkirališta, sve vrste seoskih putova i puteljaka, šumski putovi itd.
S obzirom na intenciju zakonodavca kod uvođenja obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, iz osiguranja bi bile isključene samo one štete koje se dogode na površinama na kojima se „ne odvija promet“, dakle, strogo privatne površine kao što su privatna (ograđena) dvorišta kuća u koja nije dozvoljen pristup drugim vozilima, osim vozilima vlasnika kuće.
U komparativnom pravu nalazimo formulaciju po kojoj su „pokrivene sve štete nastale i na onim površinama na kojima nije unaprijed poznat (određen) korisnik te površine“.
Sukladno navedenom, može se zaključiti da je odluka osiguratelja u konkretnom slučaju u skladu s odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.
