Radni odnos je pravni odnos i ima ove bitne elemente: dobrovoljnost; osobno obavljanje rada; subordinacija i plaća kao davanje poslodavca za rad radnika.

Radni odnos, za razliku od drugih osobno pravnih odnosa iz rada zahtjeva da se radnik uključi u organizaciju poslodavca i da osobno radi na onom radnom mjestu kojeg je odredio poslodavac prilikom sklapanja ugovora o radu.

Sud pravde EU je odredio tri kriterija za definiranje radnog odnosa: 1) mora se raditi o obavljanju poslova po nalozima i uputama te pod kontrolom poslodavca; 2) posao koji se obavlja predstavlja ekonomsku aktivnost; i 3) za obavljeni posao dobiva se novčana naknada tj. plaća. Za postojanje radnog odnosa bitna je: ekonomska aktivnost; subordinacija anaroznost (davanje), a forma ugovora o radu nije ključna.

Sud pravde EU nije vezao radni odnos za stvaranje prihoda iz kojih se isplaćuje plaća radnika niti se zbog toga može zarada ograničiti ako se radi o radniku koji “ne proizvodi” već obavlja uslugu i “održava” određeno stanje. Član uprave trgovačkog društva je obuhvaćen pod pojmom radnik ako je član-sastavni dio tog društva; da li član uprave radi određeno radno vrijeme prema uputama i pod nadzorom određenog tijela toga društva; da li član uprave radi određeno radno vrijeme prema uputama i pod nadzorom određenog tijela toga društva i da li zauzvrat prima za taj rad određenu plaću.

Zakon o radu naglašava ugovor o radu kao temelj radnog odnosa. Ugovor o radu je individualni, između točno određenog poslodavca i određenog radnika. To je dvostrani ugovor u kome svaki od navedenih subjekata ima određena prava, obveze i odgovornosti. Kaže se da je to dvostrano obvezni ugovor (pravni posao). To je konkretan pravni posao jer poslodavac i radnik moraju biti konkretno određeni (točno navođenje poslodavca bez obzira bio on pravna ili fizička osoba). To je naplatni pravni posao. Na jednoj strani je radnik koji stavlja u službu poslodavcu svoje radne, stručne i druge sposobnosti a poslodavac mu je dužan za taj rad isplatiti plaću i druge naknade u skladu s ugovorom o radu i drugim propisima koji to uređuju. Konačno, minimalni pravni sadržaj i oblik određuje Zakon o radu (tom formalnom pravnom poslu).

Poslodavac, po Zakonu o radu može imati različiti pravni status. Kada je riječ o trgovačkom društvu onda ono mora biti osnovano, napisano u trgovački registar i nastupati u pravnom prometu u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima.

Često se u praksi postavlja pitanje radnog statusa (položaja) menadžera u trgovačkim društvima. Menadžer je fizička osoba koja prema propisima o trgovačkim društvima, kao član uprave ili izvršni direktor ili druga fizička osoba koja je u drugom svojstvu prema posebnom propisu, pojedinačno i samostalno ili zajedno ili skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca kao radnik u radnom odnosu. Treba sa menadžerom zaključiti poseban ugovor koji nije ugovor o radu već menadžerski ugovor.