Gubitak sluha veliki je hendikep za psa ili mačku. Njihovo prvo osjetilo je njuh, a sluh je odmah iza njega. Gluhe životinje vrlo često su plahije od zdravih što može uzrokovati značajne promjene u ponašanju. U svakom slučaju gluhog psa isto se može naučiti osnovne stvari, samo što se u njihovom treningu koriste vizualne umjesto verbalnih naredbi.
Tako će se koristiti ruke, glava i slično, komunicirati ćemo govorom tijela, što životinjama nije uopće strano. I macu se može štošta naučiti iako je gluha, samo će ovakav trening zahtijevati nešto drugačiji i veći angažman vlasnika.
Gluhoća može biti urođena ili stečena. Urođena gluhoća najčešće je vezana na gen za bijelu pigmentaciju. Tako su od rođenja gluhe životinje u najvećem postotku bijele mace, posebno one koje uz bijelu boju dlake imaju i plave oči. Kod pasa, ovakav defekt često viđamo kod dalmatinera, argentinske doge, američkih staforda, iako se pojavljuje i kod mnogih drugih pasmina.
Ovakav oblik gluhoće nastaje zbog degeneracije krvnih žila koje opskrbljuju unutarnje uho. Do tog procesa dolazi u starosti od oko 4 tjedna, dakle već kod sasvim malog šteneta ili mačeta. Točan način naslijeđivanjima nije poznat no svakako se preporučuje da takve životinje nemaju potomstvo.
Dijagnoza gluhoće nije jednostavna posebno ako se radi o jednostranoj gluhoći. Obično sami vlasnici ustanove da je životinja gluha. Kod zdravog psa ili mačke sluh je u potpunosti razvijen tek u dobi od 3 mjeseca pa je zbog toga prije te dobi nemoguće sa sigurnošću tvrditi da je životinja gluha. Do tog perioda psić ili maca već se nalazi u novom domu i obično su novi vlasnici već emotivno vezani za njih.
Stečena gluhoća može biti posljedica kronične upale vanjskog i/ili srednjeg uha, tumora u tom području, kod maca čestih polipa. Svi ovi patološki procesi dovedu do opstrukcije vanjskog ušnog kanala. Gluhoću mogu izazvati i ototoksična sredstva. Vrlo je važno prilikom pregleda uha ustanoviti da li je bubnjić intaktan, jer su neki od sastojaka kapi za uho i sredstava za čišćenje uha, ototoksični ukoliko dospiju do unutarnjeg uha kroz oštećeni bubnjić.
Kako štenci i mačići rastu oni mogu detektirati glasne zvukove i uprvim tjednima života dok je ušni kanal još zatvoren. No testiranje sluha ipak se preporučuje napraviti tek sa 5 tjedana. Potrebno je proizvesti glasan zvuk koji se nalazi izvan vidnog polja mladunca, na način da ne proizvedete pomicanje zraka koje on može osjetiti. Osobno, obično stanem iza psa na udaljenost od barem dva metra i glasno pljesnem rukama. Zdrava životinja će reagirati na zvuk, no može se dogoditi da ta reakcija izostane i kod zdrave životinje ukoliko je ona pod velikim stresom što je u veterinarskoj ambulanti čest slučaj.
Posebno su mace sklone takvoj prezentaciji stresa: samo se ukipe i ne reagiraju na nikakve podražaje iz okoline. Na ovaj način također ne možemo ustanoviti dali je gluhoća obostrana ili jednostrana. Ukoliko je životinja jednostrano gluha, ona će čuti, ali će imati problema sa lokalizacijom izvora zvuka. No imajmo na umu da se jednostrano gluhe životinje fantastično adaptiraju na svoj invaliditet te kod njih nakon nekog vremena nema nikakvih odstupanja u ponašanju od zdravih životinja. Pouzdan test je jedino elektrodijagnostika koja za sada kod nas nije dostupna.
Vlasnici gluhih životinja moraju znati da su one sklonije povredama, a pogotovo su za njih opasni automobili jer ih ne čuju. Gluha maca ne može živjeti vani jer će vrlo brzo stradati.
Gluhe životinje plahije su i ako joj priđete iznenada, može reagirati tako da vas ugrize jer se instiktivno brani. No, ako se radi o kućnoj maci ili o psu, uz malo dodatnog opreza neće biti problema. Kada vlasnici shvate da imaju gluhog ljubimca, u početku ih to jako pogodi, no sa vremenom i prilagodbom, život sa gluhim psom ili macom je jednako kvalitetan kao i sa zdravim ljubimcem.
