Pojačano slinjenje u pasa i mačaka skoro uvijek odmah alarmira vlasnike, a prva stvar na koju pomisle je bjesnoća. No, srećom, to skoro pa nikada nije prava dijagnoza, već postoji cijeli niz bolesnih stanja i faktora u okolišu koji mogu izazvati pojačano slinjenje.

Slina nastaje u slinskim žlijezdama odakle se kontinuirano izlučuje u usnu šupljinu. Fizi­ološka funkcija sline jest natapanje hrane kako bi zalogaj postao sklizak te rastvaranje nekih sastojaka hrane čime započinje proces probave.

Centri u moždanom deblu koji kontroliraju produkciju sline podražuju se okusom u ustima kao i taktilnim stimulusima iz usne šupljine. Kada su ti centri podraženi, povećava se produkcija sline. Tako većina patoloških procesa u usnoj šupljini, grlu pa i jednjaku povećavaju produkciju sline. Upaljena sluznica želuca također može refleksnim putevima pojačati slinjenje. Obilna produkcija sline nije uvijek uočljiva jer će bolesna životinja slinu gutati, pa će vlasnici ponekad primijetiti da pas ili maca učestalo gutaju i onda kada nisu uzimali ni hranu ni vodu.

Nasuprot tome, kod nekih životinja dolazi do prelijevanja sline izvan usne šupljine iako je produkcija sline normalna. U tom slučaju ne nalazimo nikakav patološki proces u ustima, već se obično radi o anatomskim anomalijama u građi usta ili usnica. Slinjenje je naizgled pojačano i u onim slučajevima kada životinja ne može gutati. Iako je tada produkcija normalna, slina istječe iz usne šupljine jer je otežano gutanje.

Kod nekih pasmina pasa kao što je njemački boxer, nešto obilnije slinjenje u odnosu na druge pasmine, smatramo normalnim. Takav pas slini naizgled više nego drugi psi, no zapravo je to posljedica specifične građe njegova gubice i nije povezano s patologijom. Kada je prisutna lezija u usnoj šupljini bilo da se radi o rani, stranom tijelu ili bolnom zubu, životinja će često odbiti uzimanje tvrde hrane. Savjesni vlasnici ponekad primijete da njihov ljubimac uzima hranu na neobičan način te da žvače samo na jednu stranu što nas odmah usmjerava na točnu lokalizaciju lezije. Pojačano slinjenje javlja se i kod oralne ili lokalne aplikacije nekih lijekova (posebno kod mačaka) no tada je dovoljno obustaviti aplikaciju lijeka koji je izazvao takvu reakciju. Osim slinjenjem, životinje s procesom u usnoj šupljini i drugačije ukazuju na svoj problem: taru glavu o pod, trljaju njušku šapicama.

Patološki procesi mogu imati različite uzorke: strano tijelo u ustima češće srećemo kod mladih životinja koje se igraju sa svim i svačim. Oštećenja sluznice mogu izazvati ine toksične tvari kao i korozivna sredstva za čišćenje. Može se raditi o problemima sa zubima, jezikom, desnima. Vrlo često srećemo se s obilnim slinjenjem kod mačaka koje imaju jaku upalu desni gdje je etiologija uglavnom virusna. Slinjenje se može javiti i kod nekih sistemskih oboljenja kao što su primjerice bolesti jetre i kod nekih vrsta trovanja, posebno insekticidima. Dakako, slinjenje uz promjene općeg ponašanja životinje je i jedan od simptoma bjesnoće. No imate li cijepljenog kućnog ljubimca koji se šeta samo po parkovima ili pak macu koja ne izlazi iz stana ne treba pri svakom slinjenju pomisliti da je životinja bijesna. No svakako potražite pomoć veterinara.