Jučerašnji telefonski poziv, te tijek razgovora sa čovjekom koji je zatražio pomoć, naveo me na pitanje imaju li svi ovi tekstovi u Burzi uopće neku korist ili samo navode ljude koji ih čitaju na krivi put? Naime, u svih ovih nešto više od sedam godina koliko svakoga tjedna nastojim donijeti bilo neku priču iz života, bilo predstaviti neko novo medicinsko dostignuće, bilo ponešto razbistriti ili ukloniti poneku predrasudu, trudio sam se biti jasan barem u jednom, a to je da je tzv. «kućna» medicina gotovo uvijek najlošije rješenje. To će reći da nije dobro sam sebi postaviti dijagnozu, a zatim i odrediti terapiju. Svakako ne mislim da zbog svakog žulja ili prehlade treba trčati k liječniku, ali medicinu ne treba koristiti da bi ispravljala naše vlastite greške, ako to nije nužno. Dakle, gospodin s početka priče nazvao me iz Zagreba, a ponukan mojim tekstovima koje je pronašao na WEB stranicama Burze i zapitao što li može učiniti kod tzv. teniskog lakta od kojeg pati već neko vrijeme. Naravno da je teško pomoći telefonom, ali i to sam pokušao. Dao sam nekoliko savjeta i preporučio mu da potraži stručnu pomoć i pravilno zaliječi taj neugodan, iako ne odveć opasan sindrom. Kad, vrag mi nije dao mira i upitah ga tko mu je postavio dijagnozu «teniskog lakta» ili kako ga još zovemo «lateralnog epikondilitisa»? Na što mi je on, k'o iz topa odgovorio:»Pa ja, koristeći se opisima i savjetima u vašim tekstovima». Za postavljanje te dijagnoze pomogla mu je i činjenica da i sam igra tenis, pa onda kad boli lakat, bit će da je to teniski lakat, a što bi drugo bilo? Nepotrebno je reći, ili možda JEST potrebno, da lakat može boljeti i zbog 20-30 drugih razloga. Još vas jednom sve molim da ne ulazite u Šumu Striborovu i na svoja leđa prevaljujete odgovornost postavljanja dijagnoze i određivanja terapije. Šanse da pogodite manje su od šanse da dobijete zgoditak u nagradnoj igri neke dnevne novine. Da bih vam zornije prikazao do čega sve može dovesti pristup «ja sve znam», evo nekoliko anegdota iz moje prakse, kojih se mogu sjetiti. Žao mi je samo što ih nisam zapisivao, jer bisera je bilo za jednu lijepu knjigu. Jedna je gospođa patila od blagog oblika reumatoidnog artritisa (reume), te je čula da ubodi pčela pomažu ublažiti tu bolest. Uhvatila ona pčelu, stavila ju u čašu i čašu na ruku. Ubola ju pčela, a ona doživjela tešku alergijsku reakciju i jedva spasila živu glavu. Dobra lekcija, nema što. Druga gospođa, a da bi si pomogla kod križobolje, napravila je oblog od hrena, kako je to radila njena majka. Osim što je hren naribala, tud ga je stavila direktno na kožu i tako otišla na spavanje. Trebali ste vidjeti te plikove drugi dan. Opeklina drugog stupnja. Priču o tome kako ne valja peglati vrućom peglom nogu kod išijasa možete pročitati na www.ritelefax.hr pod rubrikom «fizioterapeut», jer je preduga a da bi se ovdje ponavljala. Ima tu raznih pokušaja koji su završili puno sretnije od spomenutih, ali isto tako bizarnih. Od kopriva za artrozu, konjske balege za rame, vlastite mokraće za hemeroide, pa sve do masaže glave za smanjenje bolova kod loma trtice. Znam da je u bolnicama i ambulantama red do pakla, a i bit će tako dok sustav prisiljava liječnike da više misle o skupljanju nekakvih bodova nego o liječenju pacijenata. Isto tako znam da je privatna praksa preskupa mnogima. No upornost se isplati, vjerujte. Pitajte za savjet, interesirajte se, pa čak i otiđite na Internet kako bi ste doznali više o svojoj bolesti, ali nemojte se igrati doktora- to je rezervirano za djecu i za one sa završenim medicinskim fakultetom.