Potrebna je pomoć svakoga od nas, bez obzira je li to doniranje potrepština i hrane, pružanje ruke u sortiranju prikupljene robe ili organiziranju prijevoza, koordiniranje volontera... Baš svatko može nešto učiniti!


Tema ove kolumne je po­vratak čovjeka prirodi. 

To podrazumijeva povratak onom bitnom, onom pri­rod­nom, samima sebi, svojoj prirodi, čovjeku.
 
Upravo sada  je pravo vrijeme da pokažemo da smo ljudi. Na više mjesta u Rijeci sakuplja se pomoć za stra­dale u poplavama. 

Nebrojeni ljudi, ali i živo-tinje, ostali su bez ičega. Ako se svi zajedno ne pobrinemo da imaju što za jesti i nečime se ogrnuti, kako od drugih ljudi možemo očekivati po­moć kada se neka nesreća dogodi nama?

Imate li dječje robice koja vam godinama stoji po or­marima, higijenskih potrep­ština (s naglaskom na dezinficijense), pelene (za velike i male), hrane koja može du­go stajati, konzerve i vode, odnesite ih na neki od punktova gdje se sakuplja pomoć.

U samom centru grada to je Klub mladih na adresi Erazma Bačića 9A (preko puta Srednje talijanske ško­le) gdje od 8 ujutro pa do ponoći 20-ak volontera pri­kuplja pomoć. Sve se šalje preko Ministarstva socijalne politike i mladih.

Voda se tek povlači, slije­de sunčani dani uz visoke tem­perature, najgore tek slijedi. 

Ovo nam je svima lekcija i ispit čovječnosti. Potrebna je pomoć svakoga od nas, svatko treba učiniti što mo­že, bez obzira je li to do­niranje potrepština i hrane, pružanje ruke u sortiranju prikupljene robe ili organizi­ranju prijevoza, koordiniranje volontera... Baš svatko može nešto učiniti!

Jer, što smo ako nismo jedni drugima ljudi?