Nakon što su više mjeseci zaredom investitori prodavali dolare krajem tjedna isti su se odlučili uzeti profit. Posljedica toga je bila vidljiva u petak kada je američki dolar ojačao na šestotjedni najviši tečaj u odnosu na japanski jen, odnosno na dvotjedni najviši tečaj u odnosu na euro. Analitičari nisu previše zabrinuti ovim jačanjem dolara. Mišljenja su da je ovo samo zatvaranje pozicija investitora koji ulažu na srednji rok, odnosno da su dugoročni "igrači" još uvijek strpljivi i čekaju s prodajom eura. Ipak, razina od 1,30 dolara za jedan euro barem za sada će biti teško dohvatljiva, posebice ako se uzmu u obzir posljednji dosta učestali komentari i izjave iz vrha Europske centralne banke o mogućim intervencijama ukoliko euro nastavi s jačanjem. Mnogi smatraju kako je izjava predsjednika Europske centrale banke Tricheta krajem siječnja ove godine o neželjenim "drastičnim pomacima u tečaju eura" početak verbalnih intervencija. Slično je i s japanskim jenom čije daljnje jačanje uvelike sprečava japanska cenralna banka višemjesečnim intreveniranjem na deviznom tržištu. Bolji podaci o bruto društvenom proizvodu su potreban ali ne i dovoljan uvjet da bi japansko ministarstvo financija odlučilo prestati s intervencijama. Čelnici monetarne vlati Japana žele vidjeti još dodatne pokazatelje koji će potvrditi trend rasta japanske ekonomije, u prvom redu se to misli na potrošnju stanovništva koja je tradicionalno vrlo niska. Stoga analitičari smatraju kako će ključan indikator koje će u velike odrediti daljnu tečajnu i monetarnu politiku Japana biti gospodarski izvještaj Tankan koji treba biti objavljem tijekom travnja ove godine. Japanska centralna banka kupila je prošle godine oko 190 milijardi dolara za jene, dok je u siječnju kupila oko dodatnih 65 milijardi američkih dolara. Nakon objavljenih podataka o rastu japanskog gospodarstva od realnih 7% u odnosu na američkih 4% zasigurno će japanska burza i dalje rasti a samim time će jačati i japanski jen. Rast dolara prema riječima investitora nije nastao zbog promjena u fundamentalnim podacima američke ekonomije već je više posljedica tehničke korekcije. Samo tjedan dana ranije dolar se nalazio pred provalijom nakon rekordnog deficita američke bilance zbog kojega je kamatna stopa na dolar zacementirana na 1,00% - najniže od 1958. godine. No tada je iznenada američka valuta započela s jačanjem, te je narasla za više od 3% u odnosu na euro s 1,2930 na 1,2550. Također, američki dolar je ojačao na valute s visokim kamatnim stopama (high-yield currencies), britansku funtu i australski dolar. U odnosu na japanski jen ojačao je do 109 jena za dolar čime najviše može biti zadovoljna japanska centralna banka. Naime, analitičari smatraju kako dolar ima još prostora za jačanje, ali za sada su vrlo rezervirani kada je riječ o mogućoj potvrdi promjene višegodišnjeg trenda slabljenja dolara. Neki trgovci su krenuli u kupovanje američke valute usljed objavljenih podataka o stabilnom i blagom rastućem trendu kupovanja američkih vrijednosnica od strane inozemnih investitora. Ali kada se pogleda tko kupuje američke papire vidi se da je to u večini slučajeva japanska centralna banka. Kako je ona na deviznim intervencijama kupovala dolare za jene te sada kupljene dolare investira na američko tržište vrijednosnih papira. Kao pravu potvrdu povratka povjerenja investitora u SAD biti će kada iza rasta kupovine američke imovine budu privatni inozemni ulagači.