Priča ove mlade djevojke, čija je fotografija uz tekst (samo u papirnatom izdanju "Burze", a na žalost internet surfera) posve je neobična i vrijedi ju ispričati. Ona je, naime, prije desetak dana osvojila titulu prvakinje Hrvatske u "Body-fitnessu", sportu koji je u natjecateljskom obliku još uvijek novost na ovim našim prostorima. To je u svojoj osnovi derivacija Body buildinga, s tim da se osim oblika i izražajnosti samih mišića, ocjenjuje i sačuvanost ženske figure, tako da nema mjesta prevelikoj mišićnoj masi. I ovaj sport, kao u ostalom i svaki drugi, ima svoje fanove, ali i one druge, koji na njega gledaju s podozrenjem. No, neosporna je činjenica da je to neprofitabilni sport u kojemu nešto novaca zarađuje tek dvoje ili troje najboljih u svjetskim razmjerima. Tako je ovdje prisutan onaj specifični entuzijazam neuvjetovan materijalnim dobitkom, što kod mene uvijek izazove posebno poštovanje. No, u slučaju Anree Jurković, naše prvakinje o kojoj je ovdje i riječ, ima još nekoliko stvari koje valja napomenuti, e ne bi li se shvatilo da je sve uistinu moguće, uz tek nešto upornosti. Andrea je medicinska sestra i radi u KBC Rijeka. Ne moram napominjati da je rad u smjenama za nju svakodnevica. Pa i pored svih mogućih izgovora na koje ima pravo, od umora, napetosti te stresa koji joj nosi posao, umjesto odmaranja pred TV-om, odabrala je bavljenje sportom. U početku tek rekreativno, nekoliko puta na tjedan, a zatim svakodnevno. Prošlo ljeto sam razgovarao s njom i vidio da ima ambiciju ostvariti više. Osjećela se dobro u tom intenzivnom rasporedu sastavljenom od posla, treninga i specifičnog režima prehrane, te je imala potrebu učiniti još jedan korak naprijed. Uslijedile su pripreme za natjecanje, koje joj je donijelo već spomenutu titulu i pravo nastupa na Evropskom prvenstvu u Istambulu, na koje vjerojatno neće otići iz već pretpostavljenog razloga- nedostatka novca koji bi pokrio putne i sve ostale troškove. U ovo današnje vrijeme upravo je osvježenje pronači nekoga tko živi sport u onoj svojoj temeljnoj vrijednosti. Zato mislim da je Andrein primjer ona temeljna ideja vodilja u bavljenju bilo kojim sportom, bez obzira radi li se o intenzivnom ili rekreativnom pristupu.