Naš čitatelj V.C. imao je prometnu nesreću u K. u kojoj je na njegovo vozilo, dok je čekao na crvenom, otraga naletjelo vozilo marke "Z 101", nanijevši mu lakša oštećenja, koja je procijenio na cca tisuću kuna (razbijen branik i napuklo zadnje svijetlo). Razlog nezgodi jeste neispravnost kočnica na "stojadinu" i nemogućnost zaustavljanja vozila, što je krivac odmah priznao i ponudio da plati nastalu štetu moleći da se ne obraćaju osiguratelju, jer ionako će, kako je rekao, u konačnici on platiti štetu uz gubitak 50 % bonusa kojega sada ima i kojega želi sačuvati za drugo vozilo koje namjerava kupiti. S obzirom na to da mu je "žao čovjeka", a i šteta može biti veća od ocijenjene, nije siguran kako postupiti i koji je motiv ovakvog ponašanja krivca. Treba imati na umu da je izvorni dužnik i osoba koja je prvenstveno dužna naknaditi štetu upravo štetnik. Tek ako on ne naknadi nastalu štetu, štetu će po obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti naknaditi njegov osiguratelj. Pri tome osiguratelj polazi od ugovora o osiguranju i Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Prema tom Zakonu (čl. 24. st. 1. t. 6), osiguranik koji upravlja tehnički neispravnim vozilom,a ta mu je okolnost bila poznata - gubi pravo iz osiguranja. Drugim riječima, u takvom slučaju osiguratelj će oštećenome (ako oštećeni zatraži naknadu štete) štetu morati platiti, ali će od svoga osiguranika imati pravo regresirati tako isplaćenu štetu uvećanu za troškove i kamate. Uvjet za regres je neispravnost vozila i znanje osiguranika da je vozilo neispravno. U konkretnom slučaju osiguratelj bi imao pravo na regres od svoga osiguranika, ali mora dokazati da je do naleta i štete došlo zbog neispravnog kočionog sustava, te da je osiguranik za tu neispravnost znao. Dokazivanje neispravnosti i znanja stvar je konkretnih okolnosti. To što je krivac priznao krivnju i nemogućnost zaustavljanja, ne znači da je znao za neispravnost vozila. Dakle, vrlo je teško dokazati njegovo znanje za neispravnost vozila. Uostalom, tko bi normalan sjeo u vozilo u situaciji kad zna da je zaustavni mehanizam neispravan ? No, motiv zbog kojega krivac želi sam platiti nastalu štetu može biti doista želja da sačuva pravo na 50% bonusa, ako namjerava uskoro kupiti drugo vozilo. Šteta isplaćena po njegovoj polici razlogom je gubitka bonusa, ali ne u cijelosti. On bi izgubio dio bonusa - došao bi u premijski stupanj koji je za tri stepenice nepovoljniji od sadašnjega: s 50% bonusa došao bi na 35%. Za pretpostaviti je da možda ne zna za ovu odredbu iz Uvjeta osiguranja i da pogrešno misli kako gubi bonus u cijelosti. Ali, bez obzira na njegove motive - njegovo ponašanje je vrlo korektno i naš čitatelj bi njegovoj želji trebao udovoljiti. Tim prije što mu uvijek ostaje mogućnost da štetu naplati od osiguratelja, ukoliko krivac ne ispuni dogovoreno i ne plati odštetu. Ponašanje krivca u konkretnom slučaju pokazuje da se i kod nas mijenja ponašanje vozača prema odgovornosti za štetu i pravima/obvezama iz osiguranja. Krivci sami procjenjuju što im je isplativije, sami platiti odštetu ili gubiti popuste iz osiguranja. A što će biti tek ako osiguratelji uvedu franšizu i u obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, što neki već i najavljuju.