Kao što je već opće poznato, vježbanje u teretani postalo je sastavni dio treninga u gotovo svim sportovima. Danas se bez tog segmenta ne može niti zamisliti fizička priprema u nogometu, rukometu, košarci, tenisu skijanju ili plivanju. I nije ovdje riječ samo o postizanju veće ukupne mišićne snage, već i brzine reakcije, eksplozivnosti, te izdržljivosti kao sastavnica ukupne tjelesne pripreme bez kojih se ne može zamisliti moderan i vrhunski sport. Ipak, fitnes nosi neke opasnosti, kojih često nismo uvijek svjesni. Tijekom prošlog mjeseca u Scipionu smo liječili jednog plivača koji je ozlijedio rame i jednog odbojkaša sa ozljedom koljena. Njihova sličnost bila je u tome što su se oboje ozlijedili na treningu nakon vježbanja u teretani. Ni u jednom od ta dva slučaja nije kriva sama teretana ili način rada u njoj, već termin treninga s utezima koji je postavljen kao uvod u drugi trening, u ovom slučaju plivački i odbojkaški. Jedno od osnovnih pravila vježbanja sa utezima jest da kada se on koristi kao dodatak treningu u osnovnom sportu, tada ga je najbolje činiti kao samostalni trening u danu kada drugih fizičkih napora nema, ili alternativno, nakon treninga osnovnog sporta. Tomu je tako iz jednostavnog razloga što je cilj vježbanja u teretani umoriti mišiće na specifičan način, koji kasnije kao posljedicu ima porast svih spomenutih parametara. No, prva reakcija tijela jest umor. Tako umorni mišići imaju smanjenu sposobnost zaštite zglobova i okolnih struktura od ozljeda, pa se rizik za njih višestruko povećava. Ako zamislite koliki stres tijelo podnosi tijekom sat i pol košarke ili nogometa, a o rukometu da ne govorim, jasno je da je potreban sav potencijal tijela e ne bi li kraj treninga dočekalo bez znatnijih oštećenja. No, ako je tijelo umorno, naročito ako su mišići iscrpljeni neposredno prije toga vježbanjem sa utezima, rizici se povećavaju. Jasno mi je da postojeći sportski objekti u gradu ne mogu prihvatiti sve sportaše koji bi u njima željeli trenirati, pa se tako termini protežu do kasno u noć, te nije rijetkost da tinejđeri treniraju rukomet u terminima oko 23 sata. Organizirati kvalitetan trening i isplanirati ga u to doba dana sizifov je posao. Uklopiti još u cijeli raspored i fitness trening, nemoguća je misija. U svemu tome imati na umu da nije dobro trenirati s utezima neposredno prije treninga zaista je nemoguće. Ipak, poradi zdravlja sportaša i smanjivanja rizika od ozljeda zaista je nužno znati barem ove osnove i njihove moguće reperkusije na sportaša. Naročito valja znati da je najkraći oporavak poslije ozljede ligamenata dva mjeseca i to ako nema drugih oštećenja zglobnih struktura. Zato je prevencija neophodna, a planiranje trenažnih opterećenja najvažnija je njena sastavnica. Posebnu pažnju trebalo bi obratiti mladim sportašima čije je tijelo još u razvoju i čiji je lokomotorni sustav izrazito osjetljiv. U njihovoj dobi, fitnes ne bi smio biti korišten isključivo kao mjesto za povećenje snage, već kao poluga koja će umanjiti stres izazvan osnovnim sportom, zatim pružiti kompenzaciju tijelu tijekom rasta (naročito u unilateralnim sportovima poput tenisa), te na kraju, a možda i najvažnije, biti način za sprječavanje, a ne izazivanje ozljeda. Da bi sve te svoje zadaće učinilo, vježbanje sa utezima mora biti dobro isplanirano, ako je ikako moguće individualno programirano, te terminima u danu ili tjednu postavljeno tako da ne interferira sa ostalim segmentima trenažnog procesa. Takav kompleksan zadatak valja prepustiti stručnjaku, najbolje diplomantu fakulteta za fizičku kulturu, ili alternativno fizioterapeutu koji je specijalizirao rad u fitnessu. Ni u kom slučaju ne valja ostaviti mlade ljude da po teretani rade što ih je volja i na način kako njima najviše odgovara.