Opet veliki crni naslovi o prometnim nesrećema, opet jezive fotografije na naslovnicama i prvim minutama dnevnika, opet izgubljeni životi, najviše mladih ljudi. Nažalost, to je postala gotovo svakodnevnica i skoro da ne prođe ni jedan dan da se u nekom dijelu Hrvatske ne dogodi prometna nezgoda s tragičnim završetkom. Izgradili su se kilometri i kilometri novih, suvremenih prometnica, pa su neke stare crne točke uklonjene, ali dobili smo nove. Uzalud silan trud projektanata, moćni kompjuteri i iskustvo, nesmiljeno se gine i dalje. Svakako da nije greška samo u vozačima, jer su se i neki dijelovi novih cesta pokazali pogubnim za manje oprezne. Ima i nezavršenih dionica, gdje je teško razlučiti da li promet još uvijek teče samo u jednom pravcu ili je već lijeva strana rezervirana za one koji nam dolaze ususret. Cestari se pravdaju da je sve uredno obilježeno, vozači psuju da je signalizacija loša, i tako kreću prepucavanja, koja na kraju ne donesu ništa dobro. No, frustrirajuće djeluje još jedan nedavno izneseni podatak kako po našim cestama voze tisuće vozila bez tehničkog pregleda i tisuće vozača bez položenog vozačkog ispita. Egzaktne brojke nisu ni važne, jer se one svakodnevno mijenjaju, ali dok automobili savjesnih vozača padaju na tehničkom pregledu zbog nepotpune kutije prve pomoći ili žarulje, a ti vozači plaćaju kaznu za parkiranje na mjestima gdje baš nikome ne smetaju, oni prvi predstavljaju prave bombe na cesti, Policija ih ponekad uhvati, ali oni i dalje uporno izlaze na cestu i predstavljaju prijetnju ostalim sudionicima u prometu. Ako bi pokušali izraditi profil takvih osoba, onda bi dobili često istu sliku: rabijatan, sklon svađi i alkoholu, agresivan. Što reći za čovjeka koji ima preko šesto pedeset prekršaja, ili neki dan zaustavljenog vozača sa pet i pol promila alkohola u krvi! Gotovo da je mrtvac bio za volanom, jer sa tolikom količinom alkohola u tijelu, pada se u komu ili odlazi na drugi svijet. Naravno da su mu i refleksi i sposobnost upravljanja bili mrtvački, pa je valjda imao sreće da nije udario u neku autobusnu stanicu punu ljudi ili prošao u blizini škole. Pojavila se i informacija da je u zadnjoj velikoj prometnoj nesreći za volanom bio psihički bolesnik i da je namjerno izazvao sudar, ostvarivši tako svoje suicidalne namjere. Dakle, na cesti, svuda oko nas potencijalni ubice. Nažalost pa zbog takvih, oni koji se normalno ponašaju u prometu moraju biti dvostruko oprezni i pratiti svoju, ali i tuđu vožnju, jer nikad se ne zna kakav se manijak krije za volanom drugog automobila. U vrijeme kad se povlače pištolji i kad se gine i zbog običnog parkiranja, prepucavanje oko toga tko će koga prestići, tko će prvi startati na semaforu i slično doista ne vode ničemu, osim dodatnim problemima. Što reći o mladim ljudima koji se napušeni, ili još gore, dobro izbodeni, voze kao da osim njih nema nikoga na cesti. Takvima je u pravom smislu riječi sve ravno i malo treba da izazovu veliku nesreću. Iako je još uvijek na snazi nula - nula, nemali broj njih smatra da provod bez alkohola nema smisla. Oni ne znaju da bi nakon popijene pive, gemišta ili pola deca žestokoga, trebali čekati tri sata da sjednu za volan, jer navedeno već daje 0,5 promila i smatra se laganom obuzetošću alkoholom. Nakon dvije pive, dva deca vina i žestice, napuhali bi od 0,5 do 1,5 promila, što se smatra stanjem pripitosti. Da to izvjetri iz organizma potrebno je dvanaest sati, dok pijanstvo dolazi nakon 1,5 promila s popijenom buteljom vina ili više od četiri pića za redom. Da bi se nakon toga potpuno isčistio od alkohola, organizmu je potrebno čak dva dana. Nikave jake kave ni energetski napici neće spustiti razinu alkohola, a eventualno će pomoći samo kratko prividnom triježnjenju. U ovom stresnom vremenu, naročit obzir treba imati i prema starijim vozačima, koji nisu navikli na današnji tempo života i vožnje i koji se na cesti ponekad osjećaju kao domaće životinje u đungli. Oni često rade nesmotrene poteze i kasne s reakcijama. Upotreba sirene i mahanje rukama kroz staklo, samo ih mogu dodatno dekoncentrirati i odvesti u novu grešku. Umjesto toga, treba im uz osmjeh omogućiti da na miru izvrše zamišljenu vozačku radnju i tako ih sačuvati od prije spomenutih divljaka, koji bi mogli zakomplicirati stvar. Domaći ljudi znaju reći: čuvaj se sam, pa ćete i Bog. Ako bi to parafrazirali i primjenili na promet ispalo bi: čuvaj sebe, čuvaj druge i čuvaj se od drugih, jer ni Bog više ne može pratiti toliko divljaka na cesti!