Tko plaća troškove obrane u prekršajnom postupku?

„Imao sam prometnu nezgodu na križanju… Nisam stao na znak Stop, jer sam bio uvjeren da mogu proći, budući da je vozilo koje se kretalo glavnom cestom bilo dosta daleko… No, došlo je do sudara za koji je policija okrivila mene i podnijela prekršajnu prijavu. Smatram da nisam kriv za nezgodu, jer je drugi vozač po ulici s pravom prvenstva vozio brzinom od preko 100 km/h, iako je brzina ograničena na 60 km/h… Da bih to dokazao, trebao bih u postupku imati odvjetnika, ali osiguratelj kojemu sam prijavio štetu to ne prihvaća, a ja nemam novaca za platiti odvjetnika...“, žali se čitatelj I.Ć.

Troškove odvjetnika u prekršajnom i kaznenom postupku općenito osiguratelj nije dužan platiti. Naime, u okvir osigurateljeve obveze iz ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti spada i pružanje pravne zaštite koja se sastoji od poduzimanja mjera radi obrane osiguranika od neosnovanih odštetnih zahtjeva.

U okviru te obveze osiguratelj će podmiriti troškove odvjetnika u parničnom postupku ako je osiguranik parnicu vodio uz suglasnost osiguratelja  i ako je bio zastupan od zastupnika kojega je odredio osiguratelj (čl. 8. st. 4. Standardnih uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti). Dapače, osiguratelj će, u pravilu, sam preuzeti vođenje građanske parnice za naknadu štete.

Druga je pak situacija u prekršajnom i kaznenom postupku gdje se, u pravilu, ne rješava odštetni zahtjev oštećene osobe. Stoga osiguratelj  „troškove obrane osiguranika u kaznenom postupku nadoknađuje samo u slučaju kada je izričito dao pristanak za branitelja, te se obvezao na naknadu troškova“ (čl. 8. st. 3. Standardnih uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti).

Budući da je obrana osiguranika i u prekršajnom postupku vrlo važna za konačnu obvezu naknade štete trećoj osobi, osiguratelj će procijeniti isplati li mu se takav trošak ili ne. Ako ocijeni da bi se trebalo angažirati već u prekršajnom postupku, odobrit će uzimanje odvjetnika i obvezati se na plaćanje troškova zastupanja. Sve, dakle, ovisi o (pr)ocjeni osiguratelja kakve su šanse da se osiguranik u postupku uspješno obrani.

Naši osiguratelji, u praksi , za razliku od stranih osiguratelja, vrlo rijetko štite osiguranika već u kaznenom/prekršajnom  postupku, iako je to ponekad za sudbinu odštetnog zahtjeva vrlo važno, jer se u kaznenom/prekršajnom postupku utvrđuju činjenice, saslušavaju svjedoci i izvode drugi dokazi, koji će biti odlučujući i za osigurateljevu obvezu plaćanja odštete.