Svi smo osjetljivi na svoje automobile, naročito ako su noviji ili smo zaljubljeni u njih. Ovo zaljubljeni treba shvatiti zaista doslovno, jer ima i onih koji svoj auto vole više od vlastite žene. Ne treba biti previše pametan pa zamisliti kako takvi reagiraju kad ujutro primijete neko oštećenje na karoseriji. To ih možda više boli od nekog ozbiljnog kvara koji im se dogodio na motoru ili nekom drugom mehaničkom dijelu, a bio je skuplji popravak nego će biti onaj na karoseriji. No, ono se nije vidjelo, a izgrebani limeni dijelovi ili udubljenja se odmah uoče. Naravno da odmah nakon toga padne bujica teških riječi, jer se istovremeno u glavi pojavi situacija kako je netko zagrebao ili udubio blatobran, a i iznos koji će trebati potrošiti za popravak, odnosno vraćanje u prvobitno stanje. I ne samo to, ispast ćete loš vozač, jer će susjedi misliti da ste to vi napravili, a na takve se uvijek gleda s podsmijehom. Ako je oštećenje veće, trebat će i autolimar i lakirer. U najvećem broju slučajeva, ovaj drugi je puno skuplji. Da li ćemo tako oštećeni auto voziti majstorima ili ćemo nešto poduzeti u vlastitoj režiji, ovisi o mjestu oštećenja, njegovoj težini, a najviše o našoj umješnosti popravka. Ako vam je netko udubio blatobran ili vrata, a na tom mjestu je dupli lim, vjerojatno je da će majstori ipak staviti neku kunu u džep, ali ako se radi o laganim ogrebotinama, pokušajte sami koliko toliko sanirati oštećenja. Najgore i najskuplje su one ogrebotine koje vam na autu netko učini namjerno, i to tako da po cijeloj karoseriji, odnosno po sredini prednjih i zadnjih blatobrana i svim vratima, nekim oštrim predmetom povuče crtu. I to “do kosti”, kako bi rekli u žargonu, tj. toliko duboko da ošteti i temeljnu boju.
Nažalost, jedini pravi i krajnji popravak je kompletno lakiranje svih navedenih dijelova, što predstavlja četiri, pet metara kvadratnih, a sva oštećena površina nije veća od desetak centimetara kvadratnih. To je zato što ogrebotine treba i “pokitati”, tj. zagladiti, a onda izbrusiti i lakirati. Možda ćete imati sreće, pa onaj što je grebao nije toliko ljut na vas i tek je ostavio laganu crtu, ili se radi o pijanom mladcu koji je htio ispasti “fora” pred društvom. Nije rečeno da vam netko u susjedstvu nema što raditi, ili se radi o bolesnoj osobi, pa svako toliko neki auto dobije “potpis” po haubi ili vratima. No, nadajmo se da ste ipak dobro prošli i da ogrebotina nije duboka. U tom slučaju ne trebate trošiti novce na majstore, nego je dovoljno kupiti polir pastu, ne baš prefinu, i vatu. Prije svega očistite površine koje želite popravljati i mjesta oko njih. Ako je lim po kojem ćete polirati prašan, učinit ćete više štete nego koristi, jer će ispod polir paste i vate, prašina stvarati efekt brusnog papira. Dakle, očistili ste površinu i osušili, i sada moete nanijeti na ogrebotine polir pastu, te jakim pritiskom trljati po ogrebotini. Iako se nekad čini da nećete uspjeti u namjeri, pokušajte još nekoliko puta s istom operacijom. Takva oštećenja teže se skidaju naročito u situacijama kada je neki drugi auto branikom ili vratima u pokretu oštetio vašu boju. Tada se njegova boja “utisne” u vašu i treba dobro trljati da bi se ona neželjena izbrisala. Kad ste to obavili, ohrabreni uspjehom, sigurno nećete stati, pa ćete na vašem autu potražiti još mjesta koja se mogu ispolirati. Negdje, gdje je ogrebotina, tj. trag druge boje, ili nokata ispod ručice za otvaranje vratiju, manji, to će vam poći kao od šale. No, što s onim “ozbiljnim” ogrebotinama koje zahtijevaju majstora, a vama ga se baš ne plaća? Odmah recimo da ih tako dobro, da se više ne vide, ne možete popraviti, ali bar ćete sačuvati lim od hrđanja. U tu svrhu kupite tanki kist i njegovim vrhom, mirne ruke pokušajte proći po crti, ali ne izvan nje, jer će izgledati jako ružno, bez obzira što ste uzeli istu boju kakvom je obojan vaš auto. Nju nećete naći gotovu, nego je treba izmiješati i to kod autolakirera ili u bolje opremljenim prodavaonicama boje. Može se izmiješati i samo pola decilitra, što će vam biti više nego dovoljno za ono što vam treba. Broj, ili šifra boje, koje obavezno trebate znati nalazi se negdje na karoseriji, najčešće na unutrašnjoj strani zadnje haube, dovratnom stupu ili vrhu unutrašnjeg blatobrana. Ako se ne želite hvatati bojanja, jedino privremeno rješenje bit će kupnja stika ili polir paste u približnoj boji, kojima ćete ispuniti “kanale”, pustiti da se osuši i ispolirati. Nekoliko pranja, naročito ona pod četkama, sigurno će izdržati. A kad automobili budu masovno bojani nano tehnologijom, onda neka dobri susjedi i nafiksani pojedinci grebu koliko hoće. Oštećenja neće biti!
