Dok političari i ekonomisti većinu pažnje, kada je riječ o ravnoteži u međunarodnoj trgovini, stavljaju na promatranje tečajeva na svjetskom deviznom tržištu, može se reći da se investitori baš ne drže tog obrasca. Recimo, trgovinski deficit SAD je sve veći, a američka valuta već 14 mjeseci jača u odnosu na važnije svjetske valute. Stara ekonomska doktrina nas je učila da kroz mehanizme financijskog tržišta dolazi do smanjivanja vrijednosti valute kada se trgovinska bilanca nađe u velikom minusu, a s ciljem da se uspostavi prvo "ravnoteža", a kasnije i promjena cijena u procesu uvoza i izvoza. Unatoč tome dolar je već šest tjedana ove godine i čitavu prošlu godinu vrlo jak. Ukupan deficit trgovinske bilance SAD za 2005. godinu iznosi rekordnih 726 milijardi dolara. Ministar financija SAD John Snow nedavno je izjavio kako su fundamentalni podaci američkog gospodarstva izuzetno jaki i to je jedini razlog zašto je američki dolar jak. Što se podrazumijeva pod fundamentalnim pokazateljima nikada nije definirano, pa je stoga i vrlo teško dokučiti što je g. Snow htio reći. Valutni analitičari napominju kako su podaci o inozemnim direktnim kapitalnim investicijama i dalje vrlo dobri, odnosno još uvijek postoji vrlo dobra potražnja za američkim vrijednosnim papirima. Recimo to bi mogao biti jedan od razloga veće potražnje za dolarom na deviznom tržištu. Nastavno na to, uvijek nije naodmet spomenuti i centralne banke u Aziji koje kontinuirano kupuju dolare kako bi oslabile domaće valute i time pojeftinile izvoz svoje robe na profitabilno američko tržište. Sa druge strane su trgovci valutama koji su ovom trenutku fokusirani na FED i kampanju podizanja kamatne stope na dolar, koja pruža relativno visoke prinose na kratkoročna ulaganja. Većina analitičara se slaže da će kada dođe kraj rasta kamatne stope na dolar trgovinski deficit SAD jednostavno povući dolar nadolje. Analitičari postavljaju pitanje da li će taj pad biti vrlo velik i brz ili ipak umjeren i kontinuiran. Zbog procesa globalizacije sve je manje povezanosti između trgovinskog deficita i deviznog tečaja. Posljednje analize američkog uvoza pokazuju da je jedna trećina uvezene robe došlo od kompanija koje su u američkom vlasništvu a posluju u inozemstvu. Upravo su te komapnije čitavu prošlu godinu konvertirale svoje inozemne profite u dolare, što im je po vrlo niskoj stopi poreza na dobit omogućavao Zakon o repatrijaciji dobiti. FED izračunava indeks snage dolara pri čemu u izračun ulaze države najveći trgovinski partneri SAD, te njihovi ponderi u odnosu na ukupnu trgovinsku razmjenu SAD. Taj indeks pokazuje da je američki dolar od kraja 2004. godine ojačao za nešto više od 2 posto. Mnogi će reći vrlo zanimljiv podatak. Azijske centralne banke glavni su "krivac" zašto indeks snage dolara nije puno više ojačao. Kina, Hong Kong i Tajvan zajedno više učestvuju u trgovinskoj razmjeni sa SAD nego što to čini Eurozona. Također, indeks pokazuje da je najveća neravnoteža i osjetljivost dolara u trgovinskoj razmjeni SAD s ekonomijama u razvoju (Indija, Brazil).