Posljednje dane, stranice svih medija pune su napisa i komentara o temama iz naslova. Nešto se već dogodilo, a nešto će se tek (možda) dogoditi. U drugi plan pala je bojazan vozača koji imaju automobile vrijedne poštovanja, zbog njihovih godina, koje se polako približavaju punoljetnosti. Naravno, strah se zove ekotest, koji je već u dva navrata odgađan, ali nam se brzo bliži prvi listopad, kad bi, prema odluci od prošle godine, ekotest trebao saživiti u punom smislu, i svi automobili s "prljavim" ispuhom, koji su do sad samo upozoravani, definitivno ne bi prolazili tehnički pregled. Nekima će biti potrebna samo podešavanja ili ambulantni popravci, ali oni stariji s potrošenim motorima, trebat će veće iznose za popravak takvih motora, ako se uopće budu isplatili, obzirom na vrijednost cijelog automobila. Upravo s približavanjem najavljenog datuma, Vlada je vozački narod odlučila počastiti višim trošarinama na nove automobile. Tako te s jedne strane tjera da se riješiš starog auta, a s druge neda da kupiš novi. A kako naš narod reagira? Kao i uvijek, neshvatljivo! Love nema, a prodaja novih automobila prošlog mjeseca skočila i do pedeset posto! Nekako izgleda, da kad god trgovcima automobila loše krene, jer je prodaja automobila u prvoj polovici godine dosta opala, Vlada se potrudi na vrijeme obznaniti da će doći do poskupljenja, i kupci odmah opustoše autosalone. Kad trošarine budu više, kratko vrijeme će biti pad prodaje, a onda će nove cijene opet biti "normalne". Do nekog novog poskupljenja. Iako najniža klasa vozila, novim trošarinama, poskupljuje tek za dvije do tri tisuće kuna, što nije zanemarivo, u konačnoj cijeni vozila i ne predstavlja neko strašno povećanje, naročito ako se kupuje na kredit, a oni koji kupuju aute od pedesetak tisuća eura, novih dvadesetak tisuća kuna neće ni primjetiti. Sada ste sigurno pomislili na Mladena Grdovića, i njegov Ferrari. Čovjek pjeva, pa i zaradi, neka mu, no ako se odluči zamjeniti auto za neki još skuplji, neće ga brinuti nove trošarine, koje samo što nisu stigle, nego vrlo vjerojatni zakon , kojim se za volanom neće smjeti imati ni promila alkohola. Asti miša, a morat će se odlučit, ili pivat ili vozit, jer ko je vidija pivat bez bevande. Bilo kako bilo, zakonodavac mora nešto pod hitno poduzeti, jer je smrtnost na našim cestama, najviše zbog brzine i alkohola takva, da smo pri vrhu ljestvice, daleko iznad Evropskog prosjeka. No, i ta "nula" alkohola je postala predmet sukobljavanja pravnih i ostalih stručnjaka, koji kažu da to baš neće ići, jer će i nakon ručka s Coca Colom, ali salatom začinjenom vinskim octom, alkotest dati pozitivne rezultate, tj. negativne po vozača. Tu smo se poveli za nekim zemljama, uglavno istočnog bloka i bivšeg SSSR-a, u kojima, također nije dozvoljena ni kap alkohola, što je možda razumljivo, jer se tamo, slikovito, alkohol troši više nego voda, ali su naša kultura za volanom, ispravnost vozila i prometnice, za njih, ipak "mila majka". Neke Europske zemlje, čak imaju dozvoljeno više nego je to kod nas, 0,8 promila, i daleko manji broj nezgoda prouzročenih alkoholom i poginulih vozača. No kad im alkotest zabilježi višu razinu, toliko ih opale po džepu i uzmu dozvole, da takvi, ako baš nisu bolesni od alkohola, to više nikad ne ponove! Diskusije se i dalje vode, pa čak idu do problema dolaska stranih gostiju u našu zemlju, od straha da ne ostanu bez dozvole, ako budu popili hladnu pivu poslije ručka. Ostaje da počekamo jesensko zasjedanje Sabora, kad će prijedlog od nula promila proći ili pasti. Što mislite, kako će glasati Šeks? Čini se da će neki od zastupnika do Sabora doći gradskim prijevozom ili angažirati privatnog vozača, jer kažu da je jedini siguran kvorum u saborskom kafiću, a tamo se baš ne pije samo kava ili čaj. Sabornici bi trebali odlučivati i o novom Zakonu kojime će se regulirati polaganje vozačkih ispita, sve iz već navedenih razloga previše stradalih na našim cestama, i to u velikom broju mladih ljudi, koji su friški vozači. Već je sličan zakon trebao ući u proceduru i u prošlom sazivu, ali je negdje zapelo. Neminovno je da se uvedu i testiranja vozača na prisutnost droge. No, i tu zapinje. Uređaji i testeri su jako skupi, a u Zakonu još ne postoji odredba kojom se uređuje što učiniti s takvim vozačem. Iako se predloženi zakoni čine strogi, mora se znati da su vani još i stroži, mada što se tiče novčanih kazni, nema usporedbe s našima, zbog puno nižeg standarda. No, navedimo samo jedan primjer. Uhvate li vas da vozite skuter koji ste malo pojačali, pa on više ne odgovara tvorničkoj izvedbi, isti se zapljenjuje i uništava. Kod nas bi to smatrali napadom na privatnu imovinu, no kako će nam sve dalje diktirati Evropa, tako će biti i sa prometnim zakonima. Strpimo se do jeseni, tada će sve biti puno jasnije. Da li i bolje, vidjet ćemo!