- Troškovi zastupanja po odvjetniku su troškovi oštećene osobe, dio njegove štete, a ne pravo odvjetnika. Odvjetnik u konačnici ima pravo na troškove zastupanja od svoga klijenta, a to je oštećeni, a ne osiguratelj
Naš čitatelj R.E. ima neugodno iskustvo sa svojim odvjetnikom. Naime, u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik osiguratelja X, doživio je teže ozljede, čije posljedice su, između ostalih, i trajna invalidnost koju je liječnik procijenio s 35%. Naravno, za pomoć u ostvarenju naknade štete obratio se odvjetniku Y. On je predmet prihvatio i dogovorio s našim čitateljem honorar u iznosu od 20% od naknade koju ostvari.
Nakon toga, odvjetnik mu je donio na suglasnost ponudu osiguratelja X, koju je naš čitatelj prihvatio i dao odvjetniku suglasnost za sklapanje nagodbe s osigurateljem. Po nagodbi je osiguratelj isplatio nagođeni iznos na žiro račun odvjetnika, koji je – po odbitku 20% za svoj honorar – ostatak isplatio oštećenom R.E.-u. Do tad je sve bilo u redu. Međutim, iz primjerka nagodbe R.E. je vidio da je osiguratelj odvjetniku isplatio i iznos od 4.570 kuna, a što se odnosilo na „..sastavljanje odštetnog zahtjeva i dva razgovora odvjetnika s referentom osiguratelja...“.
R.E. je tražio da mu odvjetnik isplati taj iznos, jer je s njim dogovorio ukupan honorar od 20%, a što je odvjetnik uredno odbio od odštete koju mu je platio osiguratelj. Odvjetnik je to odbio uz obrazloženje da se tih 4.570 kuna odnosi na njegove troškove koje mu je priznao osiguratelj i da na njih ima pravo mimo ugovorenih 20% od naplaćene odštete. Odvjetnik nije u pravu.
Troškovi zastupanja po odvjetniku su troškovi oštećene osobe, dakle, dio njegove štete, a ne pravo odvjetnika. Odvjetnik u konačnici ima pravo na troškove zastupanja od svoga klijenta, a to je oštećeni, a ne osiguratelj. Troškove odvjetničkog zastupanja oštećeni može tražiti od osiguratelja. U konkretnom slučaju osiguratelj je, vjerojatno slijedeći godinama uhodanu praksu da se u izvansudskom postupku rješavanja odštetnog zahtjeva priznaje oštećenome dio troškova zastupanja po odvjetniku, priznao oštećenome dio troškova odvjetnika i (kao i dogovorenu odštetu) isplatio odvjetniku naknadu za trošak zastupanja u paušalnom iznosu od 4.570 kn.
No, to ne mijenja bit stvari: troškovi odvjetnika su dio štete oštećenoga R.E.-a. Kako je on isplatio odvjetniku troškove zastupanja sukladno prethodno dogovorenom iznosu od 20% od primljene odštete, to je odvjetnik dužan vratiti mu iznos od 4.570 kuna.