Kada se radi o blažim oblicima trovanja nakon ugriza zmije, vlasnici će obično primijetiti oteklinu na mjestu ujeda. Oteklina će biti prisutna već u roku od 30 minuta, a istovremeno koža postaje tamno crvena, skoro crna
Ugriz zmije je vrlo bolan. Ujedena životinja bolno će zacviljeti i to je obično ono što vlasnici prvo primijete. Simptomi trovanja zmijskim otrovom ovise prvenstveno o količini uštrcanog otrova, ali i o veličini psa ili mace. Kod jakih trovanja (kada je uštrcana velika količina otrova, a radi se o malenom psu ili maci), životinja će kolabirati već za nekoliko trenutaka i tu je zaista potrebna najhitnija intervencija veterinara. Do kolapsa dolazi zbog proširivanja perifernih krvnih žila te posljedičnog šoka. Kada se radi o blažim oblicima trovanja, vlasnici će obično primijetiti oteklinu na mjestu ujeda. Oteklina će biti prisutna već u roku od 30 minuta, a istovremeno koža postaje tamno crvena, skoro crna. Na mjestu ugriza dolazi do istjecanja krvi te naglog i bolnog oticanja ugrizenog mjesta.
Ponekad su simptomi ujeda zmije vrlo jasni. Vlasnici vide da je došlo do ugriza, to kažu veterinaru i sve je jasno. No, koji puta vlasnici samo primijete da je životinja bezvoljna ili primijete oteklinu na šapi. Ne padne nam uvijek na pamet zmija. Posumnjat ćemo na ugriz ako je koža na otečenom mjestu tamno crvena do crna i svakako ćemo probati pronaći mjesto ugriza (sa specifičnim tragovima dva zuba), što ponekad znači brijanje veće površine kože, posebno kod dugodlakih pasa.
Ugriz se uvijek lakše uočava na bijelim psima s ružičastom kožom. Kod tamno pigmentirane kože ponekada je teško vidjeti da je koža zapravo tamno crvena odnosno crna, iako je oteklina uvijek izražena. Da bi bili sigurni da se radi o zmijskom ugrizu, treba pronaći poznate rupice!
Kada dođe do ugriza u šapu, ona se poveća tri puta. Ponekad kod velikih pasa i manje količine otrova prvih nekoliko sati prođe nezamijećeno, jer pas ili samo malo šepa ili je jednostavno mirniji nego obično. No, nakon nekoliko sati može se razviti hemolitička anemija, poremećaj zgrušavanja krvi i sepsa. Ako sumnjamo na ugriz zmije, svakako ćemo izvršiti pregled urina. Zmijski otrov, između ostalog, razara crvena krvna zrnca pri čemu se oslobađa hemoglobin, kojeg ćemo naći u urinu.
Terapija se sastoji u davanju specifičnog seruma te potporne terapije intravenoznim davanjem tekućine te kortikosteroida kako bi prevenirali šok. Dio potporne terapije svakako je i davanje antibiotika i to u trajanju od sedam dana. Oboljelu životinju držimo pod strogim nadzorom 24 sata. Ako je dovedena veterinaru na vrijeme, terapija je u pravilu uspješna. Antivenin (serum) je rezerviran samo za vrlo ozbiljne slučajeve, dakle, ne dajemo ga onda kada se radi samo o lokalnoj reakciji.
Ponekad se kao posljedica trovanja javljaju proljev i povraćanje. U tom slučaju psu ćemo uskratiti vodu i hranu na usta, a sve potrebno dobit će putem infuzije.
Rok trajanja seruma vrlo je kratak, pa je dobro da se, prije odlaska na godišnji odmor u krajeve gdje ima zmija, raspitate kod tamošnjeg veterinara imaju li serum. Ukoliko ga nemaju, dobro je imati ga sa sobom. Čuva se u frižideru, a može spasiti život vašeg ljubimca.
Ni u kojem slučaju nemojte pokušavati ubiti zmiju otrovnicu, a ni druge vrste zmija, jer su one vrlo korisne. Mnogi vlasnici pasa instinktivno tako reagiraju pa pritom i sami stradaju. Zmija često ugrize čovjeka kada ju pokuša ubiti, a tada postoji i velika mogućnost da ga ugrize nekoliko puta, jer se zmija brani. Kod višestrukih ugriza, posljedice mogu biti fatalne u kratkom roku.
