Najveće gospodarstvo eurozone prolazi kroz vrlo teško razdoblje. Niske stope rasta, visoka nezaposlenost, socijalni nemiri i "uteg" Istoka najviše su utjecali na sadašnje stanje u Njemačkoj. Ubrzo nakon nestanka bivšeg vrlo skupe mjere su poduzete kako bi se pored političkog dostiglo i ekonomsko ujedinjenje. Sve do 1996 godine, Istočna Njemačka bilježila je više stope gospodarskog rasta od Zapadne, dok je produktivnost radne snage porasla s 50% na približno 67% od razine u Zapadnoj Njemačkoj. Glavni motor razvoja Istoka bile su porezne olakšice za investiranje u industriju i infrastrukturni projekti. No unatoč poreznim olašicama industrija Istočne Njemačke nije uspjela uhvatiti značajniji zamah, te se je krajem prošlog desetljeća razlika između Zapada i Istoka opet počela povećavati. Kako je program razvoja i oporavka Istoka posustajao transferi novca iz Zapada ka Istoku su se povećavali. Bruto transferi su povećani s početnih 70 milijardi eura na oko 120 milijardi eura godišnje. Ukupan iznos pomoći Istočnoj Njemačkoj od 1991. godine iznosi oko 1.250 milijardi eura (što je približno jednako 6 godišnjih bruto društvenih proizvoda istočne Njemčke). Naravno da bi Zapad mogao financirati Istok bilo je potrebno povećati porezna davanja koja su uništila život na Zapadu. Zapad se obvezao da će do 2019. kontinuirano pomagati Istok (Solidarpakt II). Kanali kojima novci stižu na Istok su vladine investicije, porezne olakšice i socijalna davanja. Najveći napredak postignut je u građevinarstvu, zaštiti okoliša i infrastrukturnoj izgradnji. Danas je veliki broj prometnica u puno boljem stanju na Istoku nego na Zapadu, dok je sustav teklekomunikacija izgrađen tehnologijom koja predstavlja sam vrhunac svjetskog znanja na tom području. Ovakva infrastrukturna podloga nije pomogla industriji, a produktivnost Istočno njemačkog radnika je na dvije trećine onoga sa Zapada. Da nema financijskih investicija sa Zapada, Istočna Njemačka mjerena kroz BDP po stanovniku, bi bila ispod Portugala. Što se tiče tržišta rada, stopa nezaposlenosti je oko 2,2 puta viša od one na Zapadu; dok je odmah po ujedinjenju taj koeficijent bio nešto niži 1,7. Stručnjaci najviše kritiziraju vrlo loš, neučinkovit i skup model socijalnog sustav Zapadne Njemačke koji je doslovce preslikan na Istočnu Njemačku. Tako je na Istoku socijalna služba dostigla onu sa Zapada samo u pogledu povećanja izdataka dok je učinkovitost ostala znatno niže od one na Zapadu. Prema analizi vladine komisije ustanovljeno je da transferi nisu polučili zadovoljavajuće učinke kada su u pitanju porast ekonomske aktivnosti i učinkovitosti. Veliki iznosi su potrošeni na neprofitabilne i loše projekte. Rezultati komisije su se poklopili s analizama nekih ekonomskih institucija koji su pokazali kako je većina novca transferirana na Istok odmah potrošena umjesto da je investirana. Nešto slično je pokazala i analiza IFO instituta prema kojoj oko 47% odraslih na Istoku živi isključivo od socijalnih primanja. Transferi Zapad - Istok i ostale posljedice ujedinjenja osnovni su razlozi pada gospodarskog rasta Njemačke. Analitičari smatraju kako je uteg Istoka smanjio rast njemačke privrede za dvije trećine.