Uvjeti ugovora o radu na određeno vrijeme

Zakon o radu u odredbama članka 12.određuje da je ugovor o radu na određeno vrijeme izuzetak jer bi trebalo biti pra­vilo da se radni odnos zasniva sklapanjem ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Nažalost u posljednjih nekoli­ko godina “pravilo se pretvori­lo u izuzetak” i obratno.

Ograničenja ugovora o radu na određeno vrijeme propisuje Zakon o radu “N.N” 93/14 ova­ko:

1. To je izniman ugovor o radu, jer je prestanak radnog odnosa unaprijed određen ro­kom, izvršenjem određenog pos­la ili nastupanjem određe­nog događaja;

2. Nakon što poslodavac s radnikom sklopi prvi ugovor o radu na određeno vrijeme, sva­ki drugi (naknadni) i daljnji ugo­vor na određeno vrijeme mogu biti sklopljeni samo s op­ravdanim razlogom (opravda­ni razlog koji se mora navesti u ugovoru);

3. Ukupno trajanje prvog i narednih ugovora ne mogu trajati duže od tri godine, osim ako se radnik zapošljava kako bi zamijenio radnika koji je du­že odsutan s posla ili “ako je to dopušteno drugim propisom ili kolektivnim ugovorom”;

4. Prvi ugovor o radu na od­ređeno vrijeme može biti sklopljen na vrijeme i duže od tri godine;

5. Svaka promjena ugovora o radu na određeno vrijeme sma­tra se “novim ugovorom” (ako utječe na produljenje trajanja ugovora o radu na određeno vrijeme);

6. Prekid između dva ugo­vora o radu na određeno vrijeme, kraći od dva mjeseca ne smatra se prekidom razdoblja od tri godine (najduži rok trajanja ugovora o radu na odre­đeno vrijeme);

7. Ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen prot­ivno Zakonu o radu ili ako radnik nastavi raditi kod pos­lodavca i nakon isteka vremena na koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neo­dređeno vrijeme.

Zakon o radu dozvoljava da poslodavac sklopi s radnikom “prvi” ugovor o radu na od­re­đeno vrijeme iako za to nema opravdani razlog. Za svaki dru­gi ugovor to mora postojati. Ugo­vor o radu na određeno vrijeme je izuzetak. Mora biti navedeno vrijeme na koje se skla­pa (rok, izvršenje posla, nas­tup događaja).