U izvješću Banke za međunarodna poravnanja (Bank for international settlements- BIS) iz Basela iznijeti su zanimljivi podaci o trgovanju na svjetskom deviznom tržištu. U obradu su uzete "tradicionalne" transakcije na deviznom tržištu. Pod tradicionalnim se transakcijama podrazumijeva spot trgovanje (tečaj se dogovara danas a plaćanje se vrši nakon dva radna dana), terminsko trgovanje (tečaj se dogovara danas a plaćanje se vrši na dogovoreni dan u budućnosti koji mora biti minimalno treći radni dan) i swap trgovanje (swap=zamjena; kombinacija spot i termiskog trgovanja). U spomenutom izvještaju analizira se vremenski period od 1989. do 2001. godine. Od 1989. Godine pa do 1998 bilježi se rast dnevnog volumena trgovanja s 590 milijardi na 1.490 milijardi dolara. Zanimljivo je da dnevni volumen trgovanja na deviznom tržištu u razdoblju od 1998. do 2001. smanjen i to s 1.490 milijardi na 1.210 milijardi dolara (oko 19%). Pad u volumenu trgovanja u zadnjem promatranom razdoblju može se donekle objasniti uvođenjem eura, odnosno povlačenjem dvanaest europskih valuta. Do uvođenja eura a prema podacima za 1998. u transakcijama na deviznom tržištu najčešće se trgovalo s američkim dolarom (43%), njemačkom markom (15%), japanskim jenom (10%), britanskom funtom (6%) te švicarskim franskom (4%). Na trgovanje valutama koje su danas zamijenjene eurom odnosilo se 29% dnevnih transakcija u 1998. godini. Kako je 1999. uveden euro nestala je trgovina između valuta ondašnjeg europskog mehanizma deviznih tečajeva (DEM, ITL, FRF, NLG…), koja je 1998. činila oko 12% dnevnih transakcija. U odnosu na 1998. u 2001. godini povećao se u transakcijama udio američkog dolara na 45%, japanskog jena na 12% i britanske funte na 7%. Za razliku od njih pao je udio u trgovanju eurom na 18% i švicarskim frankom na 3%. Kao drugi razlog smanjenju obujma dnevnog trgovanja navodi se proces globalizacije koji nije zaobišao niti bankarsku industriju, te je uslijed spajanja banaka smanjen broj "trading deskova" (mjesta gdje se trguje devizama). To je vidljivo i iz podataka o broju banaka koje su učestvovale u izradi spomenutog izvješća; 1998. Učestvovalo je 3.087 banaka iz 43 države, a 2001. učestvovalo je 2.772 banke iz 48 država. Zanimljivo je da je dnevni obujam trgovanja devizama između banaka pao za 26% s 909 milijardi u 1998. Na 689 milijardi dolara u 2001. također zabilježen je pad u trgovanju banaka s nefinancijskim organizacijama (poduzeća…) za 35% s 241 na 156 milijardi dolara. Jedini rast bilježe transakcije banaka s ostalim financijskim organizacijama (osiguravajuća društva, mirovinski fondovi…) za 17% s 279 na 329 milijardi dolara dnevnog prometa. Par s kojim se najčešće trgovalo tijekom 2001. godine bio je euro/dolar s 30 postotnim udjelom u ukupnoj trgovini. Za njim slijedi trgovanje s dolar/jenom (20%), potom dolar/funtom (11%), te dolar/šv.frankom (5%). Euro/dolarom se u 2001. godini Dnevno protrgovalo u protuvrijednosti od 352 milijarde dolara, dolar/jenom se protrgovalo 230 milijardi dolara, dolar/funtom 125 milijardi dolara, te dolar/šv.frankom "samo" 57 milijardi dolara. Što se tiče zemljopisne razdiobe trgovanja na deviznom tržištu nije bilo posljednjih godina većih promjena. Volumen trgovanja 2001. u odnosu na 1998. godinu opao je u većini zemalja. Najveći dnevni promet na deviznom tržištu 2001. zabilježen je u Velikoj Britaniji, točnije u financijskom središtu Europe, Londonu i to od 504 milijarde dolara što predstavlja udio od 31% u ukupnoj svjetskoj trgovini devizama. Kao drugi centar po obujmu trgovanja devizama dolaze SAD (New York) s 254 milijarde dolara i 15 postotnim udjelom. Nakon njih slijede Japan (Tokyo) s 147 milijardi dolara dnevnog prometa, odnosno 10 postotnim udjelom. U Njemačkoj (Frankfurt) tijekom 2001. godine zabilježen je dnevni promet u protuvrijednosti od 88 milijardi američkih dolara što predstavlja pet posto ukupnog svjetskog trgovanja devizama.