Priča o jenu tijekom 2003. godine bila je prilično jednostavna. Japan je u pravilu imao suficitnu platnu bilancu i veliki priljev inozemnog kapitala. Ono što je bilo najzanimljivije i što je bila glavna značajka protekle godine bile su intervencije japanske središnje banke. Govori se u ukupnom iznosu od 18 trilijuna jen (oko USD 150 milijardi) koje je japanska centralna banka utrošila u držanje jena unutar okvira 115-122 jena za dolar. Što se može očekivati ove godine? Analitičari su mišljenja da je japanska banka odustala od dosadašnje politike, ili je možda bolja riječ stila, intervencija "sve ili ništa". Mada je i za ovu godinu japanska centralna banka "rezervirala" u svom budžetu veliki iznos jena za interveniranje, analitičari su mišljenja da to automatski ne znači da će taj novac biti potrošen. Svakako na odluku o mogućoj intervenciji utjecat će u prvom redu stanje japanske ekonomije, posebno izvoza i zaposlenosti; stanja na japanskoj burzi ( Nikkei 225 indeks je tijekom prošle godine narastao za gotovo 40%); te da li dolar pada isključivo na jen ili pada i na ostale valute, u prvom redu azijske. Krajem tjedna je američko Ministarstvo rada objavilo podatke o novozaposlenima. Tijekom veljače u Sjedinjenim Američkim Državama kreirano je 21.000 novih radnih mjesta. Na financijskom tržištu se očekivao porast novozaposlenih od 125.000. Podaci su bili ispod svakog očekivanja što se odmah i vidjelo na cijeni američkog dolara. U periodu od nekoliko minuta američki dolar je pao u odnosu na euro sa 1,22 na 1,24 dolara za euro, što predstavlja pad od gotovo 2%. Očekivanja tržišta o povećanju kamatne stope na američki dolar zbog nešto boljih gospodarskih podataka tijekom siječnja cijelo vrijeme su držala američku valutu jačom u odnosu na euro. Kako po svemu sudeći nakon ovog zadnjeg pokazatelja, koji je jedan od najbitnjih u SAD, do dizanja kamatne stope neće tako skoro doći analitičari smatraju kako pred nama predstoji period konsolidacije, nakon čega bi trebao uslijediti pad vrijednosti dolara. Analitičari na financijskom tržištu očekuju prvo dizanje kamatne stope krajem ove godine, nakon predsjedničkih izbora u SAD-u. Slično kao što Japansku centralnu banku zabrinjava jak jen, tako i Eurozonu , to jest njena dva najveća gospodarstva Njemačko i Francusko zabrinjava jak euro. No ako se pogleda statistika Europske centralne banke onaj kojega bi jak euro najviše trebao zabrinjavati je Irska. Irski izvoz učestvuje u GDP Irske sa 81%, dok od ukupnog izvoza 60% se odnosi na ne-euro partnere. Nakon Irske slijedi Finska čiji izvoz ne-euro partnerima čini 55% ukupnog izvoza, no za razliku od Irske, finski GDP nije toliko ovisan o izvozu. Najveći "buntovnici" Njemačka i Francuska su u donjem dijelu tablice te njihov GDP nije toliko izvozno ovisan o kretanjima tečaja. Njemačka izvozi ne-euro partnerima oko 40% svog ukupnog izvoza, dok je udio izvoza u njemačkom GDP oko 30%, dok Francuska izvozi ne-euro partnerima oko 35% svog ukupnog izvoza. Može se zaključiti ona stara ako si velik možeš sve, a ako si mali snalazi se.