Ima tome već nekoliko godina kada me je jedan od mojih prijatelja pozvao na neku proslavu. Mislim da se radilo o rođendanu, ali nisam siguran. Bilo kako bilo, okruženje je bilo kako i doliči proslavi, što će reći mnogo hrane, nešto pića i dobro društvo. No, sve dobre stvari traju kratko, pa je i slavlje došlo svome kraju, te je bilo vrijeme za poći doma. Odlazeći po svoju jaknu, primjetio sam da je ona u stvari obješena na nekakvu spravu. Na moj upit o čemu je riječ, moj je prijatelj odgovorio kako se radi o tzv. kućnoj teretani, odnosno o multifunkcionalnoj spravi za vježbanje u kući. Pomogao sam mu da skine kapute i jakne ostalih gostiju, te sam izrazio divljenje pred otkrivenom mehanikom, utezima i funkcionalnošću. On je samo odmahnuo rukom i rekao kako mu to samo skuplja prašinu i eventualno služi kao praktična vješalica. Nekoliko mjeseci nakon toga, bio je red da i ja organiziram malu proslavu vlastitog rođendana. Na njoj se našao pozvan i moj prijatelj sa početka ove priče. Posve me iznenadio poklonom u obliku one iste sprave za vježbanje koja mu je do nedavno služila samo kao vješalica za robu. Moram reći da sam se tom poklonu najviše razveselio, misleći da ću napokon imati mogućnost vježbati kada god to poželim i kako neću ovisiti o radnom vremenu fitness centara. I stvarno. U prvim tjednima nakon proslave rođendana, gotovo svakodnevno sam neko vrijeme provodio znojeći se na svom poklonu. No, nakon nekog vremena, pauze od vježbanja su bile sve češće, a vježbanje sve kraće. Nakon nekoliko mjeseci spravu za vježbanje sve je teže bilo pronaći ispod hrpa obješene i razbacane robe. Bilo mi je posve jasno da je sprava doživjela i u mojem domu istu sudbinu od koje je bila pobjegla. Godinu i pol od spomenute proslave rođendana, sa svojim sam poslovnim partnerom otvorio rekreacijsko rehabilitacijski centar, u čijem je sastavu i teretana. Činilo mi se to najpogodnije vrijeme da dotičnu spravu predam u ruke nekome tko će ju kortistiti u svrhu za koju je i napravljena. Tada je jedna moja pacijentica izrazila želju kupiti je za svog sina, koji misli vježbati, ali ne želi pohoditi teretane. I bi tako. Znate li kako je cijela stvar završila? No, vjerojatno pogađate. Nakon nekoliko mjeseci, ponovo je naša sprava završila kao skupljač prašine i vješalica za robu. Na žalost, sudbina većine sprava za vježbanje u kući doživi istu sudbinu. Osim cijelog niza drugih razloga, činjenica je da je teško vježbati redovito sam u vlastitom domu. Fali tu mnogo čega. Od stručnog vodstva, pa sve do ustaljenog ritma kojeg određuje odlazak na vježbanje na za to predviđeno mjesto. Prije no što se odlučite potrošiti novac za neku od kućnih fitness sprava, dobro razmislite o tome možete li se natjerati redovito vježbati na njoj. Većina nas, uključujući tu i moju malenkost takvo što ne može. S druge strane, cijena koju ćete platiti za nešto što na kraju može služiti tek kao vrlo skupa vješalica za robu, može pokriti višemjesečnu, a katkad i višegodišnju članarinu u obližnjem fitness centru u kojem ćete osim neusporedivo boljih uvjeta imati i stručan nadzor, kao i obavezu dolaska. Neka vam pogreške Vašeg fizioterapeuta budu dovoljno upozorenje. Ne morate baš svaku, pa i najmanju školu, skupo platiti, zar ne?