Vlasnik oštećenog vozila nije želio ni čuti o nekakvom Europskom izvješću. „Moje vozilo je“, galamio je, „old timer, kakvih u cijeloj Europi ima samo tri... Čuvam ga kao oko u glavi...“
Okrećući vozilo, pri vožnji unatrag, M.L. se lagano „naslonio“ na vozilo parkirano iza njega. Osjetio je lagani udarac, a nema razumnog objašnjenja zašto je došlo do kontakta s drugim vozilom jer „...na parkingu nije bilo gotovo niti jednoga drugog vozila, a osim toga moje vozilo ima senzore koji su me upozoravali da se približavam drugom vozilu. Jednostavno, dogodilo se.“ Odmah je izišao iz vozila i pogledao. Na njegovom vozilu nema nikakve štete, čak niti u obliku ogrebotine ili „obrisane“ prašine sa zadnjeg branika.
Ali, na drugom je vozilu primijetio jedva vidljivo udubljenje na zadnjem veznom limu, vidljivo tek kod prelamanja svjetla na laku... Pričekao je razmišljajući što da radi. U tom trenutku došao je vlasnik drugog vozila. M.L. se ponadao se da će problem biti brzo riješen: priznao je krivnju i nastalo oštećenje, ponudio plaćanje štete na licu mjesta (imajući na umu bonus koji bi mogao izgubiti) ili ispunjavanje Europskog izvješća i razmjenu informacija o osiguratelju. Međutim, vlasnik „oštećenog“ vozila nije želio ni čuti o nekakvom Europskom izvješću: „Moje vozilo je“, galamio je, „old timer, kakvih u cijeloj Europi ima samo tri... Čuvam ga kao oko u glavi...“
Unatoč tome što je stanje vozila bilo takvo da se o nekakvom old timeru nije moglo nikako raditi (lak loše održavan, prednja hauba u zahrđalim flekama, unutrašnjost – kao da je služila za prijevoz ribe itd.), M.L. je i dalje bio spreman sukladno zakonskim odredbama koje vrijede za slučaj nastanka lakše prometne nezgode s manjom materijalnom štetom, odmah priznati krivnju, potpisati Zakonom propisani obrazac Europskog izvješća o nezgodi, poslati osiguratelju kod kojega ima osiguranje od odgovornosti izjavu i prijavu štetnog događaja.
Ali, drugi vozač je bio uporan, želi zvati policiju iako je praznik, gužve na cestama... Sve to nije bilo dovoljno da ga M.L. uvjeri da je potpuno nepotrebno da zovu policiju jer ništa nije sporno.
Poslije dosta čekanja, dolazi patrola - policajac i policajka. Dok se policajac vrzma oko vozila i upisuje podatke iz vozačke i prometne, policajka M.L.-u daje na puhanje balončić radi alkotestiranja... Rezultat: alkohola 0,00 promila. Slijedi potpis zapisnika o alkotestiranju. Uskoro je gotov i policajac, koji piše rješenje o prekršaju i ispričava se: „Kazna je 1.000 kuna“.
„Zašto toliko? Pa to je maksimalna kazna predviđena Zakonom o sigurnosti prometa na cestama, koja se obično izriče kad je nastala nekakva šteta, a ovdje je gotovo i nema“ protestira M.L. Badava, policajac ispunjava uplatnicu na 1.000 kn s uputom o pravu na žalbu i uz obrazloženje da je naredba o maksimalnoj kazni došla od samog Ministra, jer „valja pokriti i trošak alkotesta .“
Patrola odlazi, a vlasnik „old timera“ traži da se ispuni Europski izvještaj.
„Čemu?“, pita M.L. “U policijskom zapisniku stoji sve što bi trebalo pisati i u Europskom izvješću...“ Naravno. Ali, da je prije ispunjen Europski izvještaj – vlasnik „old timera“ ne bi sadistički uživao u sceni kažnjavanja kolege vozača i osveti zbog učinjene štete.
„Pa ako je već tako, zašto bih ja sada njemu ispunjavao i potpisivao Europski izvještaj... Neka malo čeka i muči se s naplatom od osiguratelja, koji bez moje izjave neće platiti odštetu“, dvoumi se M.L. Super! Zub za zub i oko za oko, staro dobro načelo. Ili: vozač vozaču vuk, ako vam je draže.
