Poduzetnik je dužan osigurati evidenciju o tome koje je radnje poduzeo radi naplate potraživanja, podatak o troškovima koje izazivaju daljnji postupci naplate te dokaze na temelju kojih je utvrdio nemogućnost naplate

 

 

Zakon o porezu na dobit priznaje kao rashod vrijednosna usklađenja potraživanja od kupaca ukoliko je od dospijeća potraživanja do kraja poreznog razdoblja proteklo više od 60 dana, a ista nisu naplaćena do 15 dana prije dana podnošenja porezne prijave. 

Vrijednosno usklađenje priznaje se ako je potraživanje evidentirano u poslovnim knjigama kao prihod i ako su obavljene sve radnje za osiguranje naplate duga, pažnjom dobroga gospodarstvenika, a što znači da su potraživanja utužena ili se zbog njih vodi ovršni postupak, prijavljena u stečajnom postupku ili je postignuta nagodba s dužnikom – obveznikom poreza na dobit koji nije povezana osoba, prema posebnom propisu u slučaju stečaja, arbitraže ili mirenja. 

Priznaje se i otpis potraživanja od nepovezanih osoba, koja su zastarjela i koja u svakom pojedinom poreznom razdoblju ne prelaze 5.000 kn po pojedinom dužniku koji je obveznik poreza na dobit pri čemu treba imati na umu da pojedinačno zastarjelo potraživanje ne smije glasiti na iznos veći od 5.000 kn ili se može raditi o zbroju više računa ukupne vrijednosti do 5.000 kn te otpis zastarjelih potraživanja do 200 kn od nepovezanih fizičkih osoba čiji dug nije nastao po osnovi obavljanja djelatnosti obrta i s obrtom izjednačenih djelatnosti, ako ukupno utvrđeno potraživanje po pojedinoj osobi na zadnji dan poreznog razdoblja ne prelazi taj iznos. 

Za kreditne institucije vrijede posebna pravila koja nisu predmet ovog članka. 

Porezno priznati rashod je i otpis potraživanja iskazanih u prihodima od nepovezane osobe ako porezni obveznik dokaže da troškovi pokretanja određenih postupaka prisilne naplate premašuju iznos potraživanja ili ako dokaže da je pažnjom dobrog gospodarstvenika pokrenuo određene radnje s ciljem naplate potraživanja pri čemu je utvrdio konačnu nemogućnost naplate otpisanog iznosa potraživanja. No, poduzetnik je dužan osigurati evidenciju o tome koje je radnje poduzeo radi naplate potraživanja, podatak o troškovima koje izazivaju daljnji postupci naplate te dokaze na temelju kojih je utvrdio nemogućnost naplate.

Na kraju, porezno priznatim rashodom otpisa potraživanja smatra se otpis duga prema posebnom propisu o stečaju potrošača.

No, kod vrijednosno usklađenih potraživanja treba biti oprezan pa tako ukoliko za svote vrijednosnih usklađenja potraživanja od kupaca iskazane u prethodnim poreznim razdobljima kao porezno priznati rashod do trenutka nastupa zastare prava na naplatu nije postupljeno pažnjom dobroga gospodarstvenika, iste treba uključiti u prihode. 

Zato, provjerite svoja stara vrijednosna usklađenja, možda ste već u prekršaju i izloženi ste poreznim rizicima.