Čitateljica J.I. ima sljedeći problem: na cesti Rijeka-Crikvenica, u Kraljevici, upravljala je svojim vozilom pravilno svojom stranom. Iz suprotnog pravca išlo je jedno vozilo koje je "šlepalo" drugo vozilo privezano običnim konopom. Kad se mimoilazila s tim vučenim vozilom, koje je navodno bilo u kvaru, to vozilo je prešlo središnju crtu i ogrebalo lijevu stranu njezinog vozila. Odgovornost drugog vozača nije prijeporna, jer je on izjavio da su mu kočnice vozila bile u kvaru, a vozilo je šlepano jer ga nije mogao upaliti. Problem je, međutim, nastao kad je ona prijavila štetu kod osiguratelja tog vozila. Osiguratelj je odbio platiti popravak njezinog vozila s obrazloženjem da "slučaj nije pokriven obveznim osiguranjem, jer šlepano vozilo nije u uporabi, a uporaba vozila je preduvjet odgovornosti osiguratelja". Obveznim osiguranjem od automobilske odgovornosti pokrivene su štete uzrokovane uporabom motornog vozila (članak 82. st. 1 Zakona o osiguranju). Što je to uporaba vozila Zakon nije definirao prepuštajući definiciju sudskoj praksi. Sudska praksa je zauzimala različita stajališta, no najčešće se polazilo od toga da je upravo motor vozila izvor opasnosti (on omogućuje kretanje vozila) pa se shodno tomu uporabom motornog vozila smatrala vožnja vozilom i stajanje vozila na putu tijekom vožnje. Rješavajući vrlo sličan slučaj Vrhovni sud je u predmetu Rev 208/2000, od 2.11.2000. stao na stajalište da "Tužiteljev automobil, u času nastanka štete, nije bio "motorno vozilo u upotrebi" u smislu čl. 54 i 55. bivšeg Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba ...već je naprotiv bio motorno vozilo izvan uporabe, prevožen drugim vozilom sa mjesta sudara, jer se nije mogao kretati vlastitim pogonom. Tužiteljev automobil se nalazio u pravnom položaju u kakvom bi se nalazila bilo koja druga pokretna stvar, koja bi bila izložena prijevozu i istovaru". Bez obzira što se konkretan slučaj rješavao po bivšem Zakonu o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba, stajalište VS je u skladu i s odrednom gore navedenog čl. 28 st. 1. sada važećeg Zakona o osiguranju, koji također govori u uporabi. Šlepano vozilo je obična stvar, ne kreće se vlastitim pogonom, za pogon koristi drugo vozilo. Prema tome, za štetu našoj čitateljici ne odgovara osiguratelj šlepanog vozila. Za štetu joj odgovara jedino osiguratelj vozila koje je šlepalo vozilo u kvaru. Vozilo kojim je šlepano vozilo u kvaru s tim vozilom čini jednu cjelinu, a opasnost za treće osobe proizlazi iz pogona i rada motora vučnog vozila (arg. iz čl. 82 st. 3 sada važećeg Zakona o osiguranju). Njegov motor je omogućio kretanje vučenog vozila i uzrokovanje štete trećim osobama. Dakle, njegova polica osiguranja od automobilske odgovornosti pokriva i štete koje nastanu od vučenog vozila. Uzrok štete je zapravo "prijevoz automobila", a ne promet automobila, odnosno šteta nije nastala u cestovnom prometu automobilom u korištenju na način, koji čini namjenu automobila kao stvari", stoji u obrazloženju rješidbe Vrhovnog suda.