Ovoga ljeta na pješčanim plažama euro neće biti u ulozi picigina kao što je bio prošlih godina. Ovaj puta tu ulogu je uspješno preuzeo američki dolar. Još tamo u ožujku jedinstvena europska valuta, pogrdno nazvana "euro rublja", vrijedila je samo 0,87 američkih dolara. Već 26. lipnja nakon objave vijesti o računovodstvenim "problemima" u WorldComu euro je skočio gotovo do pariteta - 0,9990, gdje je posljednji puta bio u veljači 2000. godine. No još uvijek euro jako malo vrijedi ako se usporedi s tečajem 1,17 koji je vrijedio u siječnju 1999. kada je uveden euro. Unatoč tomu, posljednji rast vrijednosti eura zasigurno je obradovao Wima Duisenberga, predsjednika Europske centralne banke (ECB), koji je uporno svo ovo vrijeme tvrdio kako je euro podcijenjen. Nakon sastanka ECB krajem prošlog mjeseca, gospodin Duisenberg je izjavio kako jačanje eura (a tada je bio na 0,95) je dobrodošlo jer će smanjiti inflatorna očekivanja i pritisak. No opasnost od inflacije još nije u potpunosti nestala. Posljednji podatak o stopi inflacije govori kako je ona u zacrtanim okvirima ECB-a od 2%. Usprkos tome, ako se uzme podatak o inflaciji bez relativno hirovitih cijena energenata i hrane, tada je ona najviša u posljednjih šest godina i iznosi 2,6%. Ono što bi posebno trebalo zabrinuti dužnosnike ECB-a su nedavni sporazumi poslodavaca sa sindikatima o povećanju plaća koje bi trebalo rezultirati povećanjem inflacije u mjesecima koji slijede. Nakon nedavnog rasta vrijednosti eura na deviznom tržištu analitičari ne očekuju tako skoro dizanje kamate na euro koja trenutno iznosi 3,25%. Prema nedavnim analizama učinak rasta eura od 10% ekvivalentan je učinku podizanja kamata za jedan postotni poen. Povećanje vrijednosti eura direktno smanjuje inflaciju budući da uvezena roba postaje jeftinija, dok će roba iz eurozone relativno poskupjeti čime će se smanjiti potražnja za njom, a to rezultira umjerenim rastom industrijske proizvodnje čime se smanjuje inflatorni pritisak. Pad dolara i rast eura prije predstavlja pad povjerenja i želje investitora da financiraju američki deficit nego neko ozbiljnije očekivanje investitora o spektakularnom rastu europskog gospodarstva. Investitori baš nemaju previše vjere u dionice eurozone kao što nemaju niti u američke. U eurozoni još nema jačeg priljeva inozemnog kapitala koji bi osigurao kontinuirani rast vrijednosti eura. To se najbolje vidi na indeksu frankfurtske burze DAX 30 koji je pao ispod 4400 bodova, što predstavlja pad od 20% u posljednja tri mjeseca. Neki analitičari smatraju kako jačanje eura neće pretjerano pomoći gospodarstvu koje se polako oporavlja, posebice ako ono ovisi o inozemnoj potražnji. Pored utjecaja na trgovinu, sposobnost eurozone da se nosi s padom dolara ovisi i od nekoliko faktora. Prvo, koliko će još dugo jak euro pomagati domaćoj potrošnji time što pojeftinjuje uvoz, a samim time povećava kupovnu moć stanovništva i poduzeća. U Njemačkoj, najvećem gospodarstvu eurozone, to povećanje kupovne moći nije rezultiralo i povećanjem potrošnje. Razlog je u velikoj nezaposlenosti i uvjerenju potrošača kako su trgovci iskoristili trenutak uvođenja euro novčanica da podignu cijene. Savezna udruga njemačkih trgovaca očekuje ove godine pad prometa od 2,75%, te beznačajan rast u 2003. godini. Drugo, koliko je europsko gospodarstvo naraslo u drugom kvartalu tijekom kojeg je euro započeo svoj rast. Analitičari predviđaju umjereni rast, no najviše zamjeraju zbog činjenice da ekonomski pokazatelji eurozone se objavljuju puno kasnije od onih u SAD-u ili Velikoj Britaniji, te znaju biti šaroliki (teško predvidivi). Time stvaraju konfuznu sliku europskog gospodarstva. Jedan analitičar je to opisao na način da je optimizam pretekao realizam koji je manje ružičast. Treće, i ono najteže, koliko će američki dolar još padati. Većina smatra do 1,02 i 1,05, neki se boje i veće "rasprodaje" dolara. Možda će se gospodin Duisenberg koji se je cijelog svog mandata borio protiv slabije eura morati zadnjoj godini svog predsjedanja (srpanj 2003.) suočiti s borbom i rušenjem vrijednosti eura.